MUSA - ĆAZIM ĆATIĆ (Odžak, 12. mart 1878. – Tešanj, 6. aprila 1915. Ja sam Bosnjak - dican junak: Vjeran svetom domu svome, Vjeran slavi svojih djeda I narodu Bosanskome! Njegov ponos na mom srcu Ko amanet sveti stoji; Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!... Majka me je Bosnjakinja Zaklinjala svojim mlijekom, Za cast ove casne grude, Da proljevam krvcu r`jekom; Da joj sluzim, kosto sluzi Rob svojega gospodara, Da je branim od dusmanskih Bojnih koplja i handzara! Na tvoj poziv, evo s`macem a mejdan ti stupam smjelo: U poganoj Tvojoj krvi, Da trijumfa vezem djelo. S`Tvojom krvi da sapirem Crnu ljagu s`roda svoga, Crnu ljagu - sto j`rodio Izdajicu prokletoga! Izdajicu uspomeni Svojih djela slave stare, Sto se drzn`o blatnom rukom, Da svetinje njine tare! Al ` sto rekoh o mejdanu?... Ne, nikada s`hrgjom takom: Bosnjak junak bojni mejdan D`jeli samo sa junakom! A Ti sakri mrsko lice Ispred sv`jeta cijeloga: U podzemlje mracno bjezi, Izdajico roda svoga! Jer nad Tobom rodnog neba Zlatnog sunca placu zrake, Place jasna mjesecina I treptanje zvjezde svake, Place svaki zemni atom, Na kog Tvoja noga stane; Svaka travka tebi klice: Izdajica, nak propane! Sakri lice izdajico, Nek ne pljuju ljudi na Te, A znaj I to: Izdajicu I pod zemljom klevete prate!..
