Komentar
Jeste l' čuli, kumo, Verujte, bez šale – Karadžić se Raša Vratio na Pale. - Nisam čula, kumo, Tu vest srcu dragu… Ta zar nije Raša U hapsu, u Hagu? - Telom je u ćorci, Al' duhom sa nama, U studentskom domu Živi na Palama. - Izvinite, kumo, Što pitam ko blenta: Ko od doktor Raše Napravi studenta? - Nije Raša student Već studentski smeštaj, Po njemu se zove I dom i nameštaj. Ovako je bilo, Verujte, bez šale – Mile Dodik Rašu Vratio na Pale.
...Svi studenti došli, Ispred doma stoje, Mile Dodik poče Predavanje svoje: „Karadžić je ličnost Akademski sveta, Jer bez njega ne bi Bilo fakulteta, Katedre ni klupe, Znanja ni nauke, Zato je u Hagu I stavljen na muke. Ovaj dom studentski Nek' se po njem' zove, Da vam doktor Raša Dolazi u snove!“ Eto tako Mile Dom prozvao Rašom, Nazdravljo mu, nazdravljo I čašom i flašom. Nazdravljo mu, nazdravljo Od srede do petka, U subotu sabajle Opet ispočetka.
...Kad dovoljno nazdravi, Mile Dodik smatra – Mladost će da nastavi Delo psihijatra. Ništa drugo da ne uči Dečurlija ta, Sem Rašine pesme s Pala: Ra-ta-ra-ta-ta! Predrag Lucić
Prikaži sve komentare (240)