Ako želite iskreno saosećanje sa prema srebreničkim žrtvama, to ćete naći u nama, običnim građanima Srbije, a ne među "ženama u crnom". Žene u crnom su vam otprilike jedna grupa nemoralnih neradnika koja za svoj udoban život zarađuje tako što su se nakačile na fondove raznih službi koje imaju za cilj da od srpskog naroda naprave jednu amorfnu masu bez trunke nacionalnog ponosa. Takva amorfna masa je onda vrlo pogodna da ponovo dođe pod kolonaijalnu čizmu što nam se svima nama upravo i dešava. Briga Stašu Zajović i njenu ekipu za bilo kakve žrtve. Da ih nije briga, ponekad bi podigle glas kad su srpske žrtve u pitanju, ali ne, to neće nikada uraditi jer to ne odgovara njihovim finansijerima.
Svačija majka isto plače jarane i bol je tu pokretač svega a to što se vremenom iskoriste i okoriste na razne načine, o tome se može mnogo pričati. Ima i ovamo bruku takvih koje opisuješ.
I još nešto, tvrdoglavi, daleko od tog da se jedini srbi bore i boriše za slobodu :D To su osnove nacionalizma budi siguran, bitno je osjećati pripadnost i uvjeravati sebe da si u prednosti nad ostalim iz svakakvih, mogućih i nemogućih razloga. To je problem ovdje, ne samo kod nekih srba već postaje sve intenzivnije i kod svih ostalih a nisu ni svjesni.
A niđe veze ti je to što kažeš, to 20 bošnjakinja... Ne može se porediti sa ovim o čemu govorim čisto iz razloga jer pričam o bolu i suosjećanju sa drugim a vremenom, tek poslije znači, razne organizacije padnu pod uticaj politike pa, politički, ubace u njihove redove osobe koje veze nemaju sa svrhom udruženja, sve je to diskutabilno.