'Ovo' je nazvano muzicko - scenskim performansom, jer je toliko razliveno i razmeckano da se ne moze precizirati formom. Gospon 'redžatelj' bi to ambiciozno nazvao savremenim, a savremen je samo njegov lopovluk. Bilo je tu potencijalnih glumaca i glumica, ali njihovi potencijali nisu iskorišteni jer je gospon 'redžatelj' prepisivao tuđe parole - to je ujedno i najbolji tj. prosječni dio 'ovog' - kada glumice izgovaraju tudje parole. Bio je tu i dobar hor, al' ' teleča glava ne zna komponovat. Kasnije fol free, a samo ga pashica razvodnio da sakrije neznanje. Pa neki scenski pokret, improvizacija ok, al' onaj za klavirom ne konta sta je dinamika, udara k'o sivonja po tipkama, k'o da svira cembalo. Jedan ranjeni vojnik puže mostom i kaže: 'pluča su mi puna krvi', pa kako se jadan možeš derat iz petinih žila? Redžatelj to nije imao u vidu. Jedan od vrhunaca bio je kran a na njemu srce (sigurno ga 'izmislili' neki 'prominentni' dizajneri ), koji uništava eko sistem i okolna stabla.