Evo ovo sam ukrao sa FB... Ime stoji.... I slazem se sa osobom! Demirovic Mirza Veceras je Edin Džeko vjerovatno donio titulu prvaka svom klubu. U najjacoj ligi svijeta. Medju najboljim klubovima svijeta. Uradio je to i prije dvije godine. I sve to na veliku srecu nebesko plavog dijela Manchestera. A mene to, iskreno, bas nesto i ne dotice. Nema tu neke velike tajne, naprosto nisam fan njegovog kluba. Ali, ima danas nesto vise u tom njegovom pukom udaranju lopte nogom i zabijanju golova. I bacanju plavog dijela Manchestera u trans. Ovih dana se sjecamo pocetka opsade naseg grada. I pocetka borbe za nasu domovinu. Prije dvadeset i nesto godina, neki mladici njegovih godina su u patikama branili ovaj grad i zemlju. I odbranili je. Odveli je u buducnost. Danas je neki novi brane u kopackama. I odbranili su je. Ponovo. I odveli je u Brazil. Ti momci u patikama su bili mladi, lijepi, lafovi. Bas kao i ovi danas. Za dvije sedmice, Manchester City ce slaviti titulu prvaka Engleske. Jedan igrac ce ogrnuti zastavu nase domovine. Pred milijardu i vise gledalaca sirom svijeta.To ce u tom trenutku biti najveci dokaz drzavnosti Bosne i Hercegovine. Najveci dokaz poraza onih koji su htjeli da ova divna zemlja vise ne postoji. Taj dan ce Edin biti simbol zlatne generacije naseg fudbala, prvi od jednakih. Prvi od najboljih. Za mjesec dana, na drugom kraju planete, na Marakani u Rio de Janeiru, jednom od najcuvenijih stadiona na svijetu, igrace Argentina. Jedna od najboljih fudbalskih ekipa svijeta. Jedna od najslavnijih u historiji. Dvostruki prvaci svijeta. Crème de la crème, rekli bi francuzi. Vlasnici dva najbolja fudbalera svijeta svih vremena. I tu vecer ce igrati jedan od njih. Dakle, najbolji fudbaler svijeta svih vremena. U najslavnijoj ekipi svih vremena. Na najpoznatijem stadionu svih vremena. U najvise fudbalskoj zemlji svih vremena. Ali, na toj utakmici ce svirati himna Bosne i Hercegovine. Na terenu ce biti zagrljeni Edin, Zvjezdan, Toni, Emir, Ognjen...Najbolji sinovi Bosne. Najveci dokaz pobjede i postojanja ove zemlje. A ja cu biti ponosan. Osjecati ovu zemlju vise nego ikad. Jace nego ikad. Te noci ce na Marakani svirati himna Bosne i Hercegovine. A ja cu negdje, u gradu za koji nije umrijeti grijeh, stajati sa rukom na srcu. I pjevati. Pjevati himnu iako nam himna nema teksta. I znati da nam Bosna postoji. Nepovratno i neunistivo. Mnogo vise nego sto su njeni neprijatelji i sanjali da ce je biti. Tu noc ce svirati himna Bosne i Hercegovine. A ja cu plakati. Nikad sretniji.
Bravo za prilog...
Suza radosnica! Dobar text, iskren do srzi.
Prikaži sve komentare (95)