Komentar
Ova debata je čista ideološka mistifikacija. Biramo između zapadnog liberalnog kapitalizma koji uništava planetu dok nam prodaje 'zelenu savjest', i kineskog državnog kapitalizma koji navodno 'brine o društvu' dok uvodi digitalni totalitarizam. Kako je Jameson rekao: lakše nam je zamisliti kraj svijeta i civilizacijski slom nego kraj kapitalizma. Pravi problem nije da li je rast matematički održiv ili da li nam treba 'čista vlast' da kopa litijum, problem je što smo toliko slijepi
problem je što smo toliko slijepi da izlaz iz kapitalističke katastrofe tražimo u još više kapitalizma. Kina nije socijalistička već čisti primjer autoritativnog državnog kapitalizma u najstrašnijoj formi. Uklanjanjem demokratskih prepreka, Kina je jednostavno uspješnija u akumulaciji kapitala. Gavran upada u zamku traženja "dobrog gospodara" (države) koji bi nas spasio od "lošeg gospodara" (tržišta), ne uviđajući da su to dvije strane istog novčića.
Lakićević nam prodaje klasičnu liberalnu iluziju da su ekonomija i politika odvojene, navodno, kapitalizam je super, samo nam trebaju 'sloboda' i 'čista vlast' da ekološki i pošteno kopaju litijum. Čista fantazija! Autoritarni lideri i diktatori nisu uzrok propasti, oni su direktan proizvod i simptom globalnog kapitalizma koji više ne može preživjeti unutar okvira građanske demokratije. Sistem sam rađa autoritarnost da bi osigurao opstanak kapitala.
PRIKAŽI ODGOVORE (2)
Prikaži sve komentare (57)