Ova debata je čista ideološka mistifikacija. Biramo između zapadnog liberalnog kapitalizma koji uništava planetu dok nam prodaje 'zelenu savjest', i kineskog državnog kapitalizma koji navodno 'brine o društvu' dok uvodi digitalni totalitarizam. Kako je Jameson rekao: lakše nam je zamisliti kraj svijeta i civilizacijski slom nego kraj kapitalizma. Pravi problem nije da li je rast matematički održiv ili da li nam treba 'čista vlast' da kopa litijum, problem je što smo toliko slijepi
problem je što smo toliko slijepi da izlaz iz kapitalističke katastrofe tražimo u još više kapitalizma. Kina nije socijalistička već čisti primjer autoritativnog državnog kapitalizma u najstrašnijoj formi. Uklanjanjem demokratskih prepreka, Kina je jednostavno uspješnija u akumulaciji kapitala. Gavran upada u zamku traženja "dobrog gospodara" (države) koji bi nas spasio od "lošeg gospodara" (tržišta), ne uviđajući da su to dvije strane istog novčića.
Lakićević nam prodaje klasičnu liberalnu iluziju da su ekonomija i politika odvojene, navodno, kapitalizam je super, samo nam trebaju 'sloboda' i 'čista vlast' da ekološki i pošteno kopaju litijum. Čista fantazija! Autoritarni lideri i diktatori nisu uzrok propasti, oni su direktan proizvod i simptom globalnog kapitalizma koji više ne može preživjeti unutar okvira građanske demokratije. Sistem sam rađa autoritarnost da bi osigurao opstanak kapitala.
A što se hrane tiče, to nije logistički problem 'loše distribucije', već strukturna nužnost kapitalizma. Isto je kao i sa novcem, globalno gledajući, novca ima više nego ikad, pa ipak milijarde ljudi žive u bijedi jer sistem zahtijeva nejednakost da bi funkcionisao. U kapitalizmu se hrana ne proizvodi da bi nahranila gladne, već da bi generisala profit. Ako je profitabilnije uništiti tone hrane da bi se održala tržišna cijena nego je podijeliti siromašnima, sistem će je uništiti.
Nazvati to problemom 'organizacije čovječanstva' je cinično bježanje od istine: glad i siromaštvo nisu greške u sistemu, oni su neophodan proizvod slobodnog tržišta koje Lakićević brani.