Zanima me jedna stvar, iskreno, bez provokacija. Šta pomisle Srbi kada vide/čuju za 11.7. i 8000+ žrtava. Da li ima tu negdje duboko u duši suosjećanja, kajanja, ili mržnje, želje za istim?
To pitanje možeš postaviti učesnicima rata i učesnicima revanša, tj naplate dugova za 1993. pa da njih pitaš da li se kaju, a to čisto sumnjam, ne možeš ti nekome pobiti braću i oca i majku i misliti da će on '95. biti civilizovan, pa znao je to Klinton i veliki Alija. A što se tiče nas rođenih malo prije rata, i pogotovo ove posle - ne interesuje nikoga.
Evo ja cu ti kao Srbin odgovoriti. Jezivo je da su nevini ljudi izgubili zivot. A onda didjemo do psiholoskog efekta osvete kad neko vidi slike maskarirani staraca i starica ide sa nagonom osvete da se sveti. To je problem sto se od Srba ocrkuje da priznaju svoj zlocin a druga strana negira taj zlocin.
Svako normalan pomisli da je jedno mrtvo puno,previše,ko god da je. Poznajem ih dosta koji rade sa mnom u Sarajevu,dolaze iz Lukavice,normalni ljudi koji ovako razmisljaju. Od njih 30,40 ne znam jedno da opravdava ubijanje civila. Samo njih niko nista ne pita,do izražaja dolaze ekstremisti,budale koji su im teret. Tako kažu