Počela su previranja, čini se da će SDS na čelu s Krajišnikom doći do izražaja, a time i nastavak retorike, da skratim, u bosanskohercegovačkom entitetu RS, ništa novo..
P.S. Da, zamalo da zaboravim, "ovo će otežati borbu Republike Srpske", protiv koga!?
Sve platforme srpski orijentisanih političkih opcija se baziraju na "borbi protiv imaginarnog neprijatelja"..
u RS su vec deceniju i kusur na vlasti posleratne srpske partije dok su u muslimanskom i hrvatskom djelu jos aktuelni ratni kadrovi sa svojim strankama,cak je predsjednik federacije deklarisani ustasa u cijem kabinetu dan danas visi slika ante pavelica.
Vecina ovdasnjih Srba nema skoro nikakve genetske veze sa svojim pretcima a to je vrlo prikladno pojasnio gospon Borislav Cimeša:
Licimo li vise na svoje oceve
ili na Turke, pitao se, svojevremeno jedan od rijetkih srpskih intelektualaca
kritickog misljenja, Petar Džadžić, aludirajuci pritom na zakon prve bracne
noci, dok izrazita vecina njegovih sunarodnika i danas u duhu velikosrpske
hobotnice...
Liseni eticke tradicije i optereceni hipotekom i komleksom zakona prve bracne noci
(Ius Primus Nocti) potomci turske raje stavili su vodanje konja i opanaka, dok
im se Turcin nasladjivao zenama, pod cenzuru. Vodanje konja i opanaka naknadno
je praceno debelim mukom i sakrivanjem autenticnih svjedocanstava u iluziji da
sve sto je sakriveno nikada nece izaci na svjetlost dana. Turski izum je bio:
uzmi Srbinu zenu i imanje! Svetozar Markovic je pisao da Turci smatraju Srbe
svojim imanjem. Tko je njegov otac? Licimo li vise na oceve ili na Turke ponavljao je, pitajuci se, Dzadzic...
istorija i tradicija rascovjecenog srpskog covjeka. Pripadajuci turskom etickom sistemu nasilja i bescasca i uzimajuci ga za svoj, jer drugog nijesu ni imali, vidjeni ustanici srpski, predvodjeni Crnim Djordjem i kodzom Milosem, svi bez izuzetka, lise Petra Dobrnjca, otvorili su hareme. Preuzimajuci turske obicaje i sami su postajali “Turci” na djelu...
Uostalom, incestuoznu i razvratnu “eticku” prirodu i karakter srpstva ovjekovjecila je i beogradska “Politika”, tekstom o snohacestvu. “Snohacestvo (od staroslovenske reci snha, to jest zena bratovljeva i sinovljeva) oznacava seksualni odnos svekra i snahe u seoskim sredinama u kojima su bili u obicaju maloletnicki brakovi. Naime roditelji su maloletnog sina zenili devojkom zrelom za udaju i sposobnom za rad. Selo i porodica su prihvatili snohacestvo do punoletnosti muza.” (Politika, broj 28752, god. hc, 26. 10. 1993. str22). Ovaj obicaj, zakljucuje Politika, “sacuvao se u nekim nasim krajevima do nasih dana”. Medjutim, ovdje nije u pitanju samo maloljetnicki brak sa socijalnom notom i razlogom. U pitanju je dublja tradicionalna incestuozna etnogenezicka obicajnost. Snohacestvo se odnosi na punoljetne supruznike o cenu svjedoci i poznata pjesma:
” Brate moj /
moje zene sin/
trci, reci ocu/
da mu ide sin.”
Pjesmu je pjevao mladji sin, koji je brat po ocu svojem starijem bratu ponavljajuci ove izgovorene stihove starijeg brata, kada se ovaj vracao iz vojske, za koje vrijeme je njegov otac zivio sa snahom u bracnim odnosima svojevrsnog konkubinata. Tako je mladji brat (ponavljac bratove pjesme) svojem starijem bratu (povratniku iz vojske) bio i sin po zeni.
u srpskom slucaju, u incestuoznom snohacestvu, svojevrsnom konkubinatu zive snaha i svekar.
Ne bih sada u detalje i o "Lapot-u" Lapot je obicaj oceubistva ostarijelog roditelja iza ili iznad kuce tvrdim predmetom (najcesce sjekirom po vratu) o cemu je ostalo potresno svjedocansvo sublimisano istoimenom pjesmom Radivoje Lole Djukica. https://www.youtube.com/watch?v=R0nGlsu-xVQ
Kako bi se reklo ovaj ja i ona 100% u pravu.
Bosanci evo 20 godina cekaju da se rat zavrsi i sta god neko uradi nadje se neko ko kaze da cemo zbog tog izgubiti nekakav imaginarni rat koji vodimo.
Pa kako nikako da se rodi bosanski vodja koji ce odvedti do pobjede jos uvijek narod drzi na vlasti ratnu strukturu pa tako i dan danas bolji je ratni pekar, stolar da vodi drzavu nego neko ko uopste nije opterecen bilo cim osim svojom strukom.
