Komentar
PISMO MOJOJ ŠERKI Čamiš li i sad, moja Šerka, pred zgradom Crvenog krsta i čekaš ono zledi da ti udile hanasi ? Znam da nisi lahko halalila onaj vakat kad ti prvog sve na dlan donesem, pa s djecom i tačkama kod Mujčina po fasungu pođeš, niko od tebe sretniji ne bješe.
Na djeci nove tene a na tebi nova oprema, a ja sam petkom na džumaju svakom punim ustima selam nazivao i niko me ni za kakav dug nije ustavljao, ma živ'lo se, pa gotovo, moja Šerka. Reci mi, Bogati, jesu li malog Atifa primili u školu, reci mu da ne šara po tekama, nije babo na položaju u Ljubljani već na petunskom mostu u Krupi i nema teki u drakstoru. Ne galami na njega zorli, to je babin sin, on će babu u mezar opremiti k'o i ja svog.
Prenazori na njega da se ne mariše svitskom djecom po komšiluku, nije to kod nas, čuva njemu babo TOPS, da nije željan ničega. Doću ja, moja Šerka, da i ja s tobom uz plamen cazinske luće rahat kahvu popijem, primio sam platu od Armije. Doću ja, ma doću ja kad me moj Atif zamine i ja i Krupa naučili smo durat' i čekati. Eto, tol'ko od babe iz najljepše Krupe. Allahimanet i pamet u glavu, moja Šerka ! Enes Bašić FENIKS 1994
PRIKAŽI ODGOVORE (1)
Prikaži sve komentare (85)