A zar ne mislis da je recimo u ovom udruzenju Torba za buducnost ili Our Kids Austrija moglo da bude i srba i hrvata i bosnjaka pa i roma koji nisu imenovani u tekstu,zasto sve dijelite,zasto ste glupi,sta je vama prvi put se borimo svi zajedno protiv lose politike i svega loseg u ovoj drzavi a vi opet dijelite na naciju vjeru porijeklo,nemogu da shvatim al fakat.

Yo Sergej! Zao mi je ali 20 + godina srbi i hrvati se trude iz svih petnih zila da nemaju nista sa nama bosnjama i sad je vrlo tesko povjerovati u neke price o ujedinjenju u ostvarivanju zajednickih ciljeva. ti trebas da vise propagiras zajednistvo u banja luci i mostaru a ne u sarajevu. hvala lijepo!

Ti pricas opcenito o svim hrvatima i srbima,a ja odgovorno tvrdim da svi nismo isti,uvjek ce biti u sva tri naroda onih koji zele nesto naopako ovoj drzavi za rad licnih interesa kao sto to politicari radi od dejtona na ovamo,i ovde se ne spominje ni banjaluka ni sarajevo ni mostar nego bec i njegovo zajednistvo raje sa balkana bez obzira na vjeru,misli malo pozitivno.

sergej ne kenja,gde je 200000 srba sarajeva,zasto ih nema u sarajevu,gde su hrvati sarajeva ,uzmi slike sa klixa sa proslave pravoslavnog bozica u sarajevu,50tak srba u crkvi,od 200000 srba danas 50 staraca,pa u banja luci koja je brojala 28000 bosnjaka danas imas vise bosnjaka nego u citavom sarajevu srba.price o nekom zajednickom suzivotu su na ovim prostorima mrtve u narednih 50 godina,onaj koji kaze da vjeruje u suzivot je glupan ili najobicniji licemjerni lazov.nema zusivota kada djecu ucis u osnovnim skolamaa od malih nogu da je na BiH izvrsena agresija i da su srbi iz te BH agresori ,genocidni i sl...to nije zdrav temelj za suzivot vec temelji za buduce ratove,sta sada trebaju i srpska djeca u skolama uciti da su muslimani teroristi,islamski fanatici i da ne postoji drzava na svijeetu u kojoj su muslimani vecina a krscani imaju osnovna ljudska prava ,zar srbi to trebaju uciti djecu od malih nogu da se revansiraju i izjednace sa bosnjacima koji djecu uce onome sto sam vec naveo?

vidiš nema srba puno u sarajevu jer su prije rata izašli iz grada,naoružali se pa krenuli da rade šta su radili,sad nemaju muda da se vrate,dok su bošnjaci iz banja luke silom morali otići,oni se neboje vratiti jer znaju da nisu krivi nizašta,tako je širom bih,i u federaciji gdje su srbi većina vratili su se skoro svi jer ih je manje strah osvete

@parker: " vidiš nema srba puno u sarajevu jer su prije rata izašli iz grada,naoružali se pa krenuli da rade šta su radili,sad nemaju muda da se vrate,dok su bošnjaci iz banja luke silom morali otići,oni se neboje vratiti jer znaju da nisu krivi nizašta,tako je širom bih,i u federaciji gdje su srbi većina vratili su se skoro svi jer ih je manje strah osvete" Ovo je sigurno jedini realni opis onoga sto se desilo sa Srbima u i oko gradova u Bosni i Hercegovini, s toga svaki razgovor o necemu drugom je bezveze! Bili smo svi svjedoci tih godina, kada su bivse komsije preko noci odselili, bez da nam se jave i kazu sta nas ceka. Samo su rijetki imali savjesti i kazali zbog cega odlaze. Savjest, savjest vas grize, a nije nikakva politika braco srbi! Cinjenica je da mladji srbi vec dolaze u Sarajevo i zive normalan zivot sa svojim prijateljima, jer nemaju oraha u dzepu.

onli sa i parker....ta vasa prica je za praznoglave bosnjke a prava istina je kod sarajlija srba koji prezivjese teror od muslimana koji im zamjerase srpsko porijeklo;-evo par prica o ljudima koji su citav zivot podredili humanosti ; U izjavi je rekao da se već u martu 1992. godine u cijelom Sarajevu, a prvenstveno u opštini Stari grad, osjećala atmosfera rata koji dolazi. - Tada još nenaoružane grupe mlađih muslimana, a posebno taksisti, prate uglednije Srbe po gradu, prate im svaki korak od restorana u kojim su se tradicionalno sastajali, pa do javnih skupova i sve se notira - ispričao je dr Bulatović. Sarajevo je već tada postalo grad nadimaka, gdje se malo kome iz tih grupica pominjalo pravo ime i prezime. - Ata, Seljo, Seki, Feko, Juso, Haris Lukovac - grupa od 13 muslimana koji su se zakleli Izetbegoviću da će ga doživotno čuvati - nesmetano su vršljali po Urološkoj klinici, gdje sam radio kao ljekar specijalista - naveo je dr Bulatović. Svjedočio je da se početkom aprila 199

Tada sam se osjećao zaštićeno u prisustvu dr Guzine i dr Babića, čuvenih specijalista, poznatih Srba sa Urološke klinike. Babić je ubrzo napustio posao i otišao na Pale. Niko od naših zvaničnika nije nam dao nikakvo uputstvo: Da li bježati ili ostati u gradu - ispričao je on. U izjavi je naveo da su “Zelene beretke” tada okupirale cijeli krug bolnica na Koševu. - Za Urološku kliniku je bio zadužen izvjesni Mema, poluidiot, psihopata. Davao je sebi za pravo da kontroliše koga hoće i kako hoće, pa čak i da komentariše pojave i karakteriše ličnosti. Meni su lično govorili da će me ubiti moje prezime, mada su me mnogi od tih nepozvanih tipova odranije poznavali - kazao je dr Bulatović. Krajem aprila, ispričao je, krenulo je pljačkaško pretresanje srpskih stanova u Sarajevu, pod izgovorom lova na snajperiste. - Usputno je krenulo masovno hapšenje Srba, oduzimanje vrijednih stvari, pa čak i čitavih stanova radi smještanja nekih njihovih boraca koji su dolazili iz Sandžaka i Kosova. Silo

Silovanja i ubistva postali su svakodnevica - naveo je dr Bulatović. Zločinci - Do izražaja dolaze delinkventi. Najveći kriminalac na Koševu - Jasko, stanovao u ul. H. Brkića br. 48/1, zatim Hamo Poplata, koji je pohapsio stotine nedužnih ljudi, pa Ibro Poplata, vlasnik restorana “Fazan”, specijalista za silovanja. Poznati sarajevski kriminalac Đale, zajedno je sa pomenutim Poplatama zaklao Jovana Milušića, zvanog Maks, koji im je bio komšija - svjedočio je dr Bulatović. Kazao je da su zloglasna “Jukina raja” u Domu za gluhonijemu djecu “Nemanja Vlatković” postavili “policijsku postaju” čiji komandir je bio Trta, ranije zaposlen kao konobar u piceriji “Dandi”! Tu, zatim u Bilijar klubu, kao i u kafani “Kestenov hlad”, smještenoj u kući doktorke Vojke Marković, primijećeno je grupisanje Sandžaklija i raznoraznog naoružanja. Tu je “viđeniji” gost bio Jasmin Nišić zvani Pišonja.

U maju 1992. su, ispričao je, svi izlazi iz grada bili blokirani, a na Klinici je viđao mnoge isprebijane kolege, ali i pacijente. - Na Kliniku su doveli ranjene vojnike JNA poslije zločina kod Skenderije. Među njima su bili i ranjeni pukovnik Katalina i potpukovnik Božinovski. Smjestili su ih na drugi sprat, koji je pretvoren u zatvor. Jedan od vojnika, Vitković, iz Ilijaša, ranjen u stomak, umro je poslije operacije. Neko od osoblja mu je dao da se napije vode, namjerno, svakako što pretpostavljam da se pokazalo kao fatalna, ali namjerna greška - rekao je dr Bulatović u izjavi. Kazao je da su mnogi ljekari optuživani za namjerne smrti muslimanskih vojnika. Jednom je Ramiz Delalić Ćelo popljuvao i išamarao profesora Faruka Konjhodžića, koji je liječio jednog njihovog vojnika. Dr Bulatović je, kako je svjedočio, bio zaprepašćen i ponašanjem nekih svojih kolega ljekara, koji su preko noći “potonuli u duh čaršije, koja se gušila od patološke srbomržnje

Ratne godine u Sarajevu, ispričao je, bile su pogubne za mnoge ljekare koji su u tom gradu ostali, ali i one koji su pokušali da ga napuste. Maltretiranja, zatvaranja, ubistva izazvala su jezivi strah. - Svako je tražio način da se izvuče iz Sarajeva, a to je bilo teško. Neki, nažalost, u tome nisu uspjeli - rekao je dr Vuković, sjećajući se slučaja doktora Slavka Markovića. - Ovaj Fočak mi je bio prijatelj, sa kojim sam dugo radio. Dao je 4.000 maraka jednom muslimanskom vojniku da njega i njegovu suprugu izvede iz Sarajeva. Poveo ih je prema Ilidži, koja je tada bila pod kontrolom Srba. Rekao im je: “Idite Miljackom sto metara, gazite po vodi, dolje su vaši”. Oni su krenuli i poslije 30-40 metara hoda dobili su metak u leđa. Ona je odmah umrla, a on je teško ranjen. Za ruku je držao kada je pogođena i mrtvu je izvukao na srpsku stranu - rekao je dr Vuković.

Još jedan slučaj iz ratne 1993. godine, ispričao je dr Vuković, izazvao je jezu. - Negdje je to bilo krajem avgusta, početkom septembra 1993. Pred starom Hirurškom klinikom sreo sam doktoricu Milicu Lopandić. Ona je bila prvi dječiji hirurg u BiH. Na Hirurškoj klinici provela je cijeli radni vijek i zaradila penziju. Muž joj je bio teško bolestan. Nije bilo vode i došla je na kliniku sa kanisterom da traži tri-četiri litra. Istjerale su je i izvrijeđale sestre sa kojima je cijeli život radila - rekao je on. Kada je sreo ispred klinike, tresla se od plača. - Poveo sam je na Traumatološku kliniku, gdje joj je jedna sestra dala vodu. Negdje poslije dva mjeseca čuo sam da se, navodno, bacila sa prozora iz kćerkinog stana. Govorilo se da to nije tačno i da je bačena sa prozora. Istinu niko nikada neće znati - ispričao je dr Vuković.

Vidio je, između ostalih, i osam članova porodice Ristović iz Velešića, kao vjernu sliku iživljavanja muslimanskih bandi nad nezaštićenim Srbima. Ratko Mitrović je izvršio i identifikaciju prof. dr Milutina Hajdanovića, nad kojim je izvršen zločin neshvatljiv za civilizovanog čovjeka - rekao je dr Bulatović.

Kada smo napustili bolnicu stomatolog Mladen Purković, koji je ostao iza nas u Sarajevu, završio je u logoru “Viktor Bubanj”. Tamo je odležao pet-šest mjeseci. Bio je osuđen. Koliko sam čuo, neki od njegovih najbližih kolega prijavili su ga da je navodno imao snajper. Siguran sam da nikakav snajper Purković nije imao. Koliko znam, poslije je otišao u Kanadu - kaže dr Taušan.

Kada se desila Dobrovoljačka dovezeni su nam ljudi koje smo znali, pobijeni u sanitetskom vozilu. Teško mi je to padalo i opominjalo me. S obzirom na to da sam i osnovnu školu završio u Sarajevu, znao sam svu sarajevsku “raju”, a i “bagru”. Na ulici su vlast držali raspušteni kriminalci. To ljudi iz JNA, čini mi se, nisu shvatili - rekao je dr Taušan dodajući da vlast situaciju nije držala pod kontrolom. - Kakva je to crna vojska u kojoj je kriminalac Juka Prazina postao general? Oni su bili vlast, nije bilo države - kaže dr Taušan.

doktor Milan Pejić, zaposlen danas u bolnici “Kasindo” u Istočnom Sarajevu. Rat ga je zatekao na mjestu šefa Klinike ORL u bolnici “Koševo”, a potom je bio načelnik ratne bolnice “Žica”. Sada, sa distance od 21 godinu, kaže da su već u aprilu 1992. godine na kliniku “Koševo” dolazili nepoznati ljudi da nadgledaju i prate srpske ljekare. - Bilo je to indirektno upozorenje svima nama, jer ti novi ljudi nisu bili zaposleni na klinici. Ne znam ko ih je poslao, ali oni su ljekare pratili i odvodili - kaže dr Pejić. Posljednji put na klinici je dežurao 7. na 8. maj 1992. Tog 8. maja zaustavljen je autobus koji je ljekare dovozio u bolnicu i zatraženo je da iz njega izađu Srbi. - Pokušali su da razvrstaju ljude i iz autobusa izvedu Srbe. Pedijatar Utvo Hodžić nije dao da se ljudi dijele i smjenu je vratio. Svaki dan situacija se sve više zaoštravala i postajalo je nepodnošljivo - kazao je dr Pejić.

Svoje sjećanje na ratne dane u Sarajevu počinje sjećanjima kako je odnos prema ljekarima srpske nacionalnosti bio selektivan- Jastrebovi i radikali su nas šikanirali. Normalni ljudi ostali su normalni i dobri. Dijelila se humanitarna pomoć, ali tu pomoć nije moglo dobiti medicinsko osoblje, niti ljekari srpske nacionalnosti - kaže dr Babić. Moji prijatelji muslimani su mi govorili u najboljoj namjeri da idem, jer neću dobro proći. Nikada nisam srbovao da bih nekome možda zbog toga smetao, ali je očigledno da im je oči bolo moje ime. Svi, pa i ljekari u Sarajevu, bili su krivi samo zato što su Srbi i zbog toga su stradali - kaže dr Babić

Dočekivali su nas na kapiji i pratili nas do radnog mjesta i do Traumatologije, gdje je ležao Juka Prazina. Nisu bili ni pripadnici MUP-a niti bilo kakve institucije, nego slobodni strijelci koji su prije samog rata sprovodili teror i represiju. Bilo je sve to nenormalno, neuobičajeno i nešto što nije bilo u skladu ni sa ustavnim poretkom, ni zakonom, ni humanizmom - sjeća se Ždrale. Dodaje da je i sam doživio torturu na "Koševu". Tokom dežurstva 3. i 4. aprila 1992. godine u hodniku klinike pojavilo se više naoružanih ljudi. - Bili su naoružani "kalašnjikovim" i pištoljima i kao da nisam bio član kolektiva, ispitivali me ko sam, šta sam, gdje idem. Tada sam shvatio da situacija nije normalna - kazao je on. Četiri dana poslije, 8. aprila, u ponoć na kliniku su upala tri naoružana lica sa puškama i pištoljima.

Jedan od njih je uperio pištolj prema meni i pitao me odakle se daju signali četnicima iz bolnice. Niti sam znao za bilo kakve signale, niti je takvog čega bilo. Prvo su me gurali prema sobi kolege čija je kćerka bila ranjena i kod nas operisana, potom su me gurali hodnikom prema operacionom traktu sa uperenim pištoljem - ispričao je dr Ždrale.

Jedan od njih je uperio pištolj prema meni i pitao me odakle se daju signali četnicima iz bolnice. Niti sam znao za bilo kakve signale, niti je takvog čega bilo. Prvo su me gurali prema sobi kolege čija je kćerka bila ranjena i kod nas operisana, potom su me gurali hodnikom prema operacionom traktu sa uperenim pištoljem - ispričao je dr Ždrale.Pored njega je, sjeća se, u jednom trenutku stajala sestra Vitomira, kada je jedan od naoružanih rekao: "Daj završi s njim!". Sestra je tada tog naoružanog uhvatila za ruku, odgurnula ga i sve se, na sreću, završilo bez posljedica.

Kolege sa "Koševa" javljale su mi da su ljekari srpske nacionalnosti odvođeni na informativne razgovore u novoformiranu upravu bolnice. Kliniku je preuzeo Faruk Konjhodžić. Dobio sam i informacije da nije baš preporučljivo da se pojavim na poslu - rekao je dr Ždrale.

Pokušaj ubistva dekana Medicinskog fakulteta prof. dr Boriše Starovića desio se 4. aprila 1992. godine prilikom polaska na posao. Poslije strašnog mučenja, bez optužbe i suđenja 14. avgusta ubijen je prof. dr Milutin Najdanović. Primarijus dr Gojko Šurbat ubijen je iz snajpera na kućnom pragu, a istog dana iz snajpera na povratku sa posla teško je povrijeđen prof. dr Žarko Mijatović - sjeća se dr Šošić. Dodaje da je dr Miladin Čuković ubijen 30. jula 1993. godine u krugu bolnice. - Tokom rata na balkonu Klinike za očne bolesti, na radnom mjestu, ubijen je dr Vladimir Bilenki - rekao je dr Šošić.

Nikakav nacionalizam se ne može vezati za prof. Najdanovića. Najpoznatiji sarajevski intelektualci bili su mu prijatelji - kazao je on i dodao da je dr Najdanović u ratu hapšen i zatvaran u više navrata. - Hapšenja profesora Najdanovića i njegovo monstruozno ubistvo bilo je poruka svima da za Srbe u Sarajevu nema ni pravde, ni zakona. Sve institucije, počev od suda, policije, radile su mimo zakona. Nikada dr Najdanović nije dobio optužbe, niti mu je suđeno - kaže dr Šošić i dodaje da Srbi nisu imali šansu da se brane od atmosfere bezvlašća. - Tragedija zatvaranja, a potom i svirepo ubistvo dr Najdanovića bilo je jedan od pokazatelja moralnog, pravnog i ljudskog posrnuća. Ne znam da li od straha ili zbog karijere, niko od prijatelja koji su mu sjedili u kući, jeli, pili i gostili se, nije ni telefonom intervenisao da se pusti iz zatvora. To nije ništa drugo do saučesništvo. Niko od tih "velikih imena i prijatelja" nije ni pokušao da ga spasi. Šta je to do moralni slom, degeneracija društva, poraz morala i svega ljudskog. Takav oblik ponašanja zavladao je u Sarajevu - sjeća se dr Šošić.

Više od 200 njih bili su ljekari specijalisti sa Kliničkog centra "Koševo". Ubijeno ih je najmanje od 12 do 15, a mnogi od njih umrli su na misteriozan način. Riječ je o nepotpunim podacima. Po zatvorima ih je bilo na desetine, a odvođeni su tamo sa ili bez optužnica, osuđivani bez sudskog procesa i bez ikakvog prava da se brane - kazao je dr Šošić. U zatvoru su bez suđenja, zbog navodnog pokušaja bjekstva, gotovo šest mjeseci tamnovali prof. dr Marko Vuković, primarijus dr Nemanja Veljkov, dr Dejan Kafka, dr Rajko Medenica i drugi.

Život supruzi, djeci i meni spasio je direktor neonatologije dr Srećko Šimić. Kada je poslije porodiljskog odsustva Nada u martu došla na posao, dr Šimić, inače Hrvat, izuzetan ljekar, humanista i čovjek, upozorio je kao svoje dijete. Rekao joj je: "Šta ćeš ovdje, šalji doznake i dođi kada bude bolje vrijeme" - ispričao je dr Elez, koji danas u Brčkom vodi privatnu ginekološku kliniku

Akademik prof. dr Mirko Šošić, koji je prije rata u bolnici "Koševo" bio šef Grudne hirurgije dobro se sjeća znakova upozorenja sarajevskim Srbima u proljeće 1992. Nakon što je optužen da nije pružio pomoć jednom čovjeku, koji je u bolnicu dovezen mrtav, dr Šošić kaže da je u operacionu salu ulazio sa strahom. - Zbog prirode ranjavanja niko nije bio siguran da li će moći da spase život ranjeniku ili ne. Izdržavao sam jer sam imao podršku kolege Kemala Drnde. Pričali su mi da je poslije moga izlaska iz Sarajeva na jednom sastanku rekao: "Kolega Šošić je imao najveći broj uspješno urađenih operativnih zahvata u to vrijeme, a mi smo ga otjerali" - rekao je on.

Na klinici su u to vrijeme na šefovskim pozicijama od Srba u Koševu ostali samo prof. dr Boriša Starović i prof. dr Jovo Vranić. Svi ostali su bili smijenjeni. Odnos je bio takav da su i oni koji su tu radili uvijek bili krivi za nešto. Na jednom od sastanaka Jovi Vraniću, koji je bio šef Traumatologije, a ona je bila srce bolnice i primala najviše ranjenika, poslije njegovog prijedloga da se posao organizuje na drugi način, Konjhodžić je rekao da se više nije usudio da mu se obraća! To nije bilo ništa drugo do krajnja bezrazložna diskriminacija Srba - kazao je dr Šošić.

Na klinici su u to vrijeme na šefovskim pozicijama od Srba u Koševu ostali samo prof. dr Boriša Starović i prof. dr Jovo Vranić. Svi ostali su bili smijenjeni. Odnos je bio takav da su i oni koji su tu radili uvijek bili krivi za nešto. Na jednom od sastanaka Jovi Vraniću, koji je bio šef Traumatologije, a ona je bila srce bolnice i primala najviše ranjenika, poslije njegovog prijedloga da se posao organizuje na drugi način, Konjhodžić je rekao da se više nije usudio da mu se obraća! To nije bilo ništa drugo do krajnja bezrazložna diskriminacija Srba - kazao je dr Šošić.

Radila sam do 30. aprila 1992. godine i tog dana sam izašla sa dežurstva. Kako je bio 1. maj, muž je došao po mene da idemo za Olovo. Već na Barama autobus su zaustavili pripadnici Patriotske lige i sve muškarce izveli iz njega. Izveli su, naravno, i moga muža i cijeli autobus su pretresli. Ne znam šta bi se desilo da se među tim naoružanim ljudima nije našao jedan stariji čovjek i rekao da muškarce puste. Ovi mlađi su govorili da nikoga ne treba pustiti i da je "predsjednik", a vjerovatno su mislili na Aliju Izetbegovića, naredio da nikoga ne puštaju - priča Avlijaš-Kojadinović.

Nije bilo prijatno boraviti na klinici. Grupe su se izdvajale i u tim grupama nije bilo Srba. Nisam se na to osvrtala, radila sam i ćutala, i vjerovatno me je to spasilo - kaže dr Avlijaš-Kojadinović. Dodaje da je u ratnom Sarajevu provela mjesec i da je shvatila da joj tu nema mjesta i da mora bježati da spasi goli život. - Vladao je strah da čovjek neće ostati živ. Znam da je Gojko Radović pričao da mu je pomogao dr Atif Arnautović jer su mu u stan svaki čas upadali naoružani ljudi, a on, dr Arnautović, ih je spasio - sjeća se dr Avlijaš-Kojadinović.

- Ali želim da kažem da su neke kolege, ljekari bošnjačke nacionalnosti, bili prije svega izuzetni ljudi. Takav je bio dr Ejub Džafić, koji bi me svaki dan pratio s posla do autobusa ili tramvaja da mi se nešto ne bi desilo - kaže dr Avlijaš-Kojadinović i dodaje da je sa dr Džafićem razgovarala putem telefona i poslije rata.

@Ja i Ona Tu pricu o ugrozenosti Srba u Sarajevu mozes da okacis macku o rep da pronosa malo,ja sam iz Sarajeva i imam dosta prijatelja i poznanika i srba i hrvata koje dozivljavam prije svega kao ljude a ne srbe ili hrvate to me ne zanima,ko nije bio u sarajevu onda nemoze ni znati da je to grad za primjer multietnicnosti bilo prije rata u ratu i ostalo do dan danas to niko nemoze da pokvari,a za ostalo ti je odgovorio @parker gdje je vecina srba iz sarajeva,okani te se lazi i lazne propagande,hoces da kazes da je neko Dragana Vikica prisilo da ostane ili cika Jovu Divjaka i mnoge druge,izvadite te glave iz dodikovog supka i ukljucite mozgove vec jedanput.

sergej ti si samo mali primitvni bosnjak kojem ni stradanje srba koje sam predstavio u ovim svjedocenjima ne predstavljaju nista,jedna lasta ne cini proljece pa tako ni 20 srba u sarajevu ne cine multieticnost...srbi vise nikada nece doci u sarajevu jer su na svojoj kozi ,kao i ovi doktori,prezivjeli vasu sarajevsku multieticnost a u bh danima mozes naci clanak gde alijini srbi koji su sjedili u alijinom predsjednistvu sami tvrde da je u sarajevu od bosnjacke ruke stradalo izmedju 2000-3000 srba,cak se niste ni udostojili da sprijecite cacu koji je punih 16 mjeseci terorisao srbe sarajeva a sa njim jos gomila raznoraznih caca.

Seljacino jedna cetnicka ako ja tebe do sada nisam vrijedjao zasto ti mene vrijedjas,ne opravdavam cacine postupke,zato je zavrsio sa metkom u glavi,a sta je sa mladicem karadzicem i ostalim vasim herojima,sta je sa srebrenicom,vidim ti negiras i genocid u srebrenici da se nije mozda 8000 hiljada bosnjaka samo poubijalo onako iz dosade,sta je sa skorpionima arkanovcima i ostalom bagrom cetnickom,nek vam bude jasno htjeli ste veliku srbiju a dobili beogradski pasaluk,jos kad se vojvodina otcijepi nema vas na mapi,a sve to zbog vaseg nacionalizma i pohlepe,vi ste najgori narod u evropi,naravno cast izuzecima,i nemoj mi vise nista objasnjavati jer iznosis same lazi isto kao da slusam ono smece od dobrice cosica.

"Tu pricu o ugrozenosti Srba u Sarajevu mozes da okacis macku o rep da pronosa malo,ja sam iz Sarajeva.."ovo je uvreda ...a caco nije odbio metak radi ubijanja srba vec radi dizanja pobune sto mozes provjeriti i u izvjestaju sudije http://www.slobodanpraljak.com/materijali/RATNI%20DOKUMENTI/RATNI%20DOKUMENTI%20ABiH/RATNI%20DOKUMENTI%20ABiH%201/1350.pdf