Ne može biti promašaj , mostarka.Zajednički život u Mostaru jeste bio način života i stanje svijesti.Ali u uvjetima dvije škole pod jednim krovom(djeca se ne smiju ni na odmoru sresti), u situaciji potpune razdvojenosti dva dijela Mostara, koja žive odvojeno, učahureno, potpuno je moguće da jedan Slavko razmišlja da li da ode na dženazu Đulagi, jer to znači prelazak u drugi dio grada.Znači doći na zaboravljeno groblje.I što je najvažnije:znači svojim postupkom usprotiviti se legaliziranoj segregaciji(to je diskriminacija). Nažalost, moguće je, jer je stvarno.