Piše mi se nešto nježno,
kao kad mi obrazom dotakneš usne i šapneš:
Pričaj, umiješ sa riječima...
pa te poslušam, jer mi se čini
da dišeš svaku moju riječ
i da ćeš ostati bez daha, ako ćutim.
Na brzinu smislim bajku o nama,
a ti pitaš Do kraja života?.
Naravno, kažem,
dok mi grudima škakljiš vrhove prstiju......