Pamtim Vahidina Musemića, Muzurovića, Sušića, Pašića. Čak se kao kroz maglu sjećam i rahmetli Asima Ferhatovića jer me otac vodio na nekoliko utakmica Sarajeva davnih šezdesetih godina. Ali, ja kasnije počeo navijati za Želju. Znate li zašto? Zato što su ponos, etika, skromnost i poštenje uvijek stanovali na Grbavici, a ne na Koševu. Nemam vremena da sad elaboriram zašto je tako. Jednostavno, mentalitet igrača i navijača dva sarajevska kluba je uvijek bio različit. Bar se to odnosi na raniji period. Sad ne idem na utakmice.