Karadzic pise kolumne iz zatvore, pare se skupljaju za Mladica, policija i ministarstvo stite murale, hapse gradjanske aktiviste, a balavurdija nanovo slika likove koljaca. I onda dodje Vucic koji oblizuje usne, zabrinuto gleda u daljinu i prica o tome kako je novinaru uskracena sloboda. Nije nama ovdje nista bolje, ali ne daj Boze zivjeti danas u takvoj zemlji, a imati trun inteligencije i zelje da nesto pametno i otvoreno kazes.