Nisu te skrile daljine,
ni korov godina susnih
sto raste izmedju nas.
Najmoje, jos si u meni,
a sjetne zjene te zedne.
U svijetu snova satkana,
beskrajem misli jedris
u prkos zaboravu.
Moj um je mjesto sveto
sve dok si ti u njemu,
u sjecanju koje brani
da vrijeme zbrise ti trag.
Dok ispod kosti grudne
u srcu lava vri.
Srce je moje,
odavno postalo - ti.
Nicija il ko zna cija,
opet si najvise moja...najmoja.
