Ja ga se sjecam kao mali gledajuci TV, uvece nekad. Sjede i cita odlomke iz knjiga, na onoj klupi. Kao klinjo, nisam znao o cemu prica, ali uvijek mi je bilo zanimljivo kako lijepo cita, izgovara, a vjerovatno i kao djetetu zanimljiva ona pozadina sa onom rupom kada neko promoli glavu. Rahmet ti dusi veliki covjece!
Ljudi moji, SDA tallibani više vole Koridu, Cecu i Đanija od Nedžada. Kad je koji pisac to postao popularan u Sarailabadu? U Zagreb, Beograd i Novi Sad su bežali svi koji su umeli da se potpišu. Andrić, Selimović i Kapor se preselili u Beograd. Mak Dizdar je više bio u Novom Sadu i Zagrebu nego u Sarailabadu. Priča Novosađanin, prijatelj Maka Dizdara: "Dođem u Sarailabad i uđem u kafanu. Kafana prepuna, a Mak sedi sam za stolom.
Komunisti su opet pustili neku priču za njega i sad ga svi, kao po komandi, izbegavaju. Srce mi se steglo za mog prijatelja. Kako užasan grad. Naravno da sam ga više puta pitao da se preseli kod mene." Meša Selimović je napisao da je Sarailabad kasaba koja nikome ne dozvoljava da se uspravi iznad nivoa radijatora.
