Sjećanje na pisca
1.2k

Nedžad Ibrišimović danas bi slavio 80 godina: Umjetnik koji je odmarao uz Željezničar

L. K.
Foto: Arhiv porodice Ibrišimović
Foto: Arhiv porodice Ibrišimović
Prošlo je devet godina otkako nas je napustio dramski pisac, pripovjedač, romansijer, publicista i skulptor Nedžad Ibrišimović, a porodica Ibrišimović od tada ne prestaje promovisati njegov lik i zaostavšinu.
Kada su bosanskohercegovačkog književnika Damira Ovčinu prije nekoliko godina pitali kako bi opisao Nedžada Ibrišimovića, on je to odlučio prokomentarisati kroz žargon koji se koristi u nogometu: "Kad bi umjetnost i književnost bili nogomet, on bi bio Zlatan Ibrahimović".

Nekoliko sati kasnije, Oro Ibrišimović je svom ocu Nedžadu spomenuo ovu izjavu, na šta je Ibrišimović kroz smijeh odgovorio: "Više bih volio da je rekao Edin Džeko!".

To jasno pokazuje koliko je volio nogomet i Željezničar, govori Oro u razgovoru za Klix.ba, prisjećajući se oca koji je preminuo 2011. godine, a koji bi danas slavio 80. rođendan.

Foto: Arhiv porodice Ibrišimović
Foto: Arhiv porodice Ibrišimović

"Znao je raditi satima, a onda kad se zasiti došao bi po mene, brata i sestre i zajedno smo odlazili na utakmice, u biblioteku, duge šetnje... Posebno je uživao gledajući Westerne i slušajući Gipsy Kingse", prisjeća se.

Pamti ga kao divnog i vrlo blagog oca. U rijetkim situacijama bio strog, a tada bi cijela porodica morala poštovati tri nivoa tišine. Veliku, srednju i malu.

"Kad bi dobio inspiraciju, onda bi na putu do svoje sobe rekao koji mu je nivo tišine potreban i zatim bi se zatvorio i radio satima. Ako je u pitanju mala tišina, onda možemo hodati tiho, bez galame, trčanja i lupanja. Srednja tišina - tada se već hoda na prstima. A velika tišina? Tada se ne smije čuti ni muha!", nasmijano priča Oro.

Foto: Arhiv porodice Ibrišimović
Foto: Arhiv porodice Ibrišimović

Veoma je teško pisao jer je imao veliku odgovornost prema rečenici i čitateljima: "Dešavalo bi se da jednu stranicu ispravlja više od stotinu puta, uvijek se vraćao kako bi u potpunosti usavršio ono što piše. Zbog toga je nerijetko govorio da teško piše. Bilo je onih koji su se tome smijali, ali ja smatram da to ima smisla. Jer da nema, njegove knjige ne bi tražili, čitali i hvalili intelektualci iz svih dijelova svijeta".

Knjiga nije samo ono što piše, ona je puno više od toga, govorio bi pisac. Težio je perfekcionizmu, kako u pisanju, tako i u drugim poslovima kojima se bavio.

"Naprimjer, kada bi oblikovao skulpturu obraćao bi pažnju na detalje koje mi ostali nikad ne bismo primijetili. Radio je s kamenom, prašinom, poliesterom... Godinama bi pravio jednu skulpturu, trudeći se da je što bolje usavrši. Ako jedan detalj ne ispadne kako treba - onda kompletnu skulpturu ostavlja sa strane i ne želi je izlagati", govori Oro.

Foto: Arhiv porodice Ibrišimović
Foto: Arhiv porodice Ibrišimović

Upravo zbog velikog truda i ljubavi koju je njegov otac ulagao u sve čime se bavio, Oro s porodicom nastavlja aktivno promovisati njegov lik i djelo.

"Pogotovo je to važno raditi na njegov rođendan, 20. oktobra. Sve što je napravio nije bilo samo za njega ili njegovu porodicu, nego za cijelu državu. Želimo da je što više prisutan u javnosti, školama, vrtićima, na fakultetima... Moramo raditi na tome da se njegova riječ čuje. To je najbolji poklon koji možemo dobiti za njegov rođendan", ističe.

Naposljetku se osvrće na istraživanje koje je čitao prije nekoliko godina, a koje govori da prosječan Evropljanin na godišnjem nivou pročita 12 knjiga, a građanin Bosne i Hercegovine osam stranica.

"Mnogo to govori, iako je u pitanju stara informacija i sada je vjerovatno drugačije. Ali činjenica je da moramo puno više vremena posvećivati knjigama i čitanju, kao i da je ovaj datum savršena prilika da iznova podsjećamo ljude na Nedžadov lik i djelo, ali i i važnost književnosti i umjetnosti", zaključuje Oro.