Film je baš potresan, i otvara neke ružne rane za koje se čovjek pita da li će ikad zacijeliti? da li ćemo mi ikad biti normalan narod koji će brinuti o ekonomiji i ostalim bitnim stvarima koje mogu poboljšati kvalitet našeg života.. Ne znam za ostale al ja ovdje stvarno ne vidim neku svijetlu budućnost, il ćemo opet ratovati il ćemo se dovesti do takvog siromaštva brinući o tome ko se kako zove, sve dok ne crknemo od gladi.. Ja bih rado pobjegla na Havaje pa sa svojom Biljanom, Majom, Elmom i ostalim dragim ljudima ispijala koktelčiće i baš bi me bilo briga ko se kako zove.. PS ..Samo se iskreno nadam da nas ima još koji nismo zadojeni nikakvom bolesnom ideologijom.. Pozdrav i za jedne i za druge i za treće a i one ostale...