S jedne strane britanska vlada se trudi umanjiti očekivanja od skupa, a s druge ministri ističu njegov značaj tvrdeći da on mora uspjeti kako bi se izbjegla ekonomska previranja iz 1930-ih godina.
Pitanje koje se postavlja, nastavlja Independent, jeste šta se može smatrati uspjehom? Kako se čini, Britanija se nada da će biti usvojen novi, međunarodno koordiniran paket stimulativnih mjera, drugim riječima, da će biti osigurano još novca.
Pored paketa, trebalo bi da budu sklopljeni jedan ili više sporazuma o harmonizaciji i pooštravanju međunarodne finansijske regulative.
Ministarski sastanak 20 najrazvijenijih zemalja svijeta pokazao je da su Njemačka i Francuska, a možda i neke druge zemlje, spremnije razgovarati o regulativi nego o novcu.
Njemačka kancelarka Angela Merkel jasno je kazala britanskom premijeru Gordonu Brownu da želi sačekati i vidjeti kakav su uticaj imale dosadašnje mjere prije nego što odobri dodatna sredstva.
Merkel ima pravo što je obazriva s trošenjem novca, primjećuje Independent. Domaćinsko ponašanje bitno se razlikuje od protekcionizma koji britanski ministri s pravom smatraju neprijateljem.
U manje dramatičnim okolnostima postizanje dogovora u vezi sa strožijim finansijskim pravilima trajalo bi godinama.
Mada samit u Londonu vjerovatno neće spasti svijet, kako je to premijer Brown zamislio, čak i skroman napredak u tome pravcu bio bi dobrodošao, zaključuje Independent.