Jestivo blago
497

Livanjski sir, nevesinjski krompir i visočka pečenica na putu ka EU

I. P.
I Bosna i Hercegovina krenula je snažnije, nakon Hrvatske i Srbije, u zaštitu svojih agrikulturnih i prehrambenih proizvoda. Nedavno su zaštićeni Livanjski sir, Nevesinjski krompir i Visočka pečenica, piše DW.

"Bilo je krajnje vrijeme da značajnije štitimo svoje nacionalno jestivo blago. Visočka pečenica, koju moja porodica godinama tradicionalno proizvodi, suši se na prirodnom i nezagađenom zraku. Posjeduje HACCP (Analiza rizika i kritične kontrolne tačke, op. a.) i halal certifikate. Sve su to prednosti i privilegije, koje našoj pečenici utiru puteve ka Evropi", priča Eldar Babić, proizvođač Visočke pečenice.

Babić svoju pečenicu prodaje u sarajevskoj Gradskoj tržnici, impresivnom austrougarskom zdanju neorenesansnog stila i nacionalnom povijesnom spomeniku Bosne i Hercegovine.

Eldar Babić na svom štandu u sarajevskoj Gradskoj tržnici prodaje Visočku pečenicu, sada zaštićeni proizvod na razini EU
Eldar Babić na svom štandu u sarajevskoj Gradskoj tržnici prodaje Visočku pečenicu, sada zaštićeni proizvod na razini EU

Livanjski sir, nevesinjski krompir i visočka pečenica su prvi bosanskohercegovački proizvodi zaštićeni u skladu s Pravilnikom o sistemima kvalitete za prehrambene produkte, koji je usklađen sa zakonodavstvom Evropske unije. To omogućava proizvođačima ovih tradicionalnih proizvoda podnošenje zahtjeva i stjecanje odgovarajuće oznake geografskog porijekla i na razini Evropske unije.

Zaštita proizvoda geografskog porijekla i zagarantiranog tradicionalnog specijaliteta ogroman birokratski posao

Proizvodi koji su zaštićeni oznakama geografskog porijekla i zagarantiranog tradicionalnog specijaliteta su produkti čije posebne osobine proizilaze upravo iz vrijednosti njihovih nutritivnih sastojaka i iz specifičnog načina proizvodnje i prerade, te podneblja iz kojeg ovi proizvodi povijesno potječu.

"Primarno su usmjereni na potrošače koji žele konzumirati autentične proizvode iz neke regije. Sasvim sigurno, imaju svoje mjesto na tržištu", objašnjava dr. sc. Džemil Hajrić, v. d. direktora Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (ASH BiH), sa svojim sjedištem u Mostaru. ASH BiH vodi cjelokupni proces zaštite agrikulturnih i prehrambenih proizvoda, namijenjenih i za evropsko tržište.

Prema podacima EU-studije o ekonomskoj vrijednosti kvalitete proizvoda, iz oktobra 2019. godine – prodajna vrijednost ovih produkata je, u prosjeku, dvostruko veća u odnosu na slične proizvode, koji nisu certificirani. Ova činjenica je jasna poruka proizvođačima o važnosti zaštite proizvoda oznakama geografskog porijekla i zagarantiranog tradicionalnog specijaliteta.

Nevesinjski krompir zaštićen oznakom geografskog porijekla
Nevesinjski krompir zaštićen oznakom geografskog porijekla

"Certifikacija proizvoda, kroz proces registracije oznaka, samo je jedan od važnih koraka u postizanju i unapređenju konkurentnosti proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu. Na to se, između ostalog, može utjecati i adekvatnom promocijom bosanskohercegovačkih proizvoda", kaže dr. sc. Džemil Hajrić.

Ovakav način zaštite agrikulturnih i prehrambenih proizvoda ima značaj i za područja s kojeg potječu. To izravno doprinosi ruralnom razvoju, posebno udaljenijih i dislociranih područja.

Bosanskohercegovački krompir, sir i suho meso rame uz rame s evropskim

U Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine (VTK BiH) smatraju da je zaštita livanjskog sira, nevesinjskog krompira i visočke pečenice dodatna pogodnost za masovniji, ali i kvalitetniji, te konkurentniji izvoz iz Bosna i Hercegovine.

"Tokom 2019. godine, iz Bosne i Hercegovine smo izvezli suhomesnate proizvode u vrijednosti od 2,7 miliona KM (oko 1,4 miliona eura, op. a.), a uvezli proizvode u vrijednosti od 8,5 miliona KM (oko 4,4 miliona eura, op. a.). Kada je u pitanju krompir, u prošloj godini smo izvezli krompira u vrijednosti od 2,5 miliona KM (oko 1,3 miliona eura, op. a.), a uvezli 6,6 miliona KM (oko 3,4 miliona eura, op. a.). I dalje imamo jako veliki disbalans kada je u pitanju uvoz, odnosno izvoz sira. Uvozimo 11 puta više sira, nego što izvozimo i trebalo bi raditi na popravljanju ovakve situacije", pojašnjava mr. sc. Tijana Muhamedagić iz VTK BiH.

Bez brenda nema zarade, posebno među starim evropskim vukovima

Registracija, odnosno zaštita, autohtonih proizvoda je potreban inicijalni, ali ne i dovoljan, korak u plasmanu ovih produkata na domaćem i stranom tržištu. Registracija je tek uvodni korak za složeni i dugotrajni proces brendiranja autohtonih proizvoda. To sa sobom nosi jedinstvenost podneblja u kojem su nastali, odnosno svoju izvornost, poručuju s Katedre za marketing Ekonomskog fakulteta (EFSA) Univerziteta u Sarajevu.

"Država treba da osigura registraciju autohtonih proizvoda, ali i da svoju strategiju brendiranja veže za promocije i kreiranje prepoznatljivosti regija, na temelju vrlo diferenciranog identiteta autohtonih proizvoda. Proizvođači brendiraju vlastite autohtone proizvode ističući sve specifičnosti u pogledu geografskih, proizvodnih i kulturoloških obilježja, svojstvenih za mjesto porijekla proizvoda", ističe dr. sc. Adi Alić, docent EFSA-e.

Dr. sc. Adi Alić, docent Ekonomskog fakulteta (EFSA) Univerziteta u Sarajevu: Autohtoni proizvodi s regijom dijele dio identiteta
Dr. sc. Adi Alić, docent Ekonomskog fakulteta (EFSA) Univerziteta u Sarajevu: Autohtoni proizvodi s regijom dijele dio identiteta

Zbog toga je vrlo važno targetiranje posebnih kupaca, koji tragaju za ovakvim proizvodima i spremni su, kaže doc. dr. sc. Alić, platiti premijske cijene za dodatnu vrijednost, koju ovi produkti itekako imaju.

"Evidentno je to da autohtoni proizvodi ne samo da imaju važnu ulogu u identitetu regije porijekla, već s regijom dijele dio identiteta. Direktna povezanost proizvoda s određenim geografskim područjem daje dodatnu vrijednost i prepoznatljivost, i brendu područja i brendu proizvoda, te doprinosi privrednom razvoju države u cjelini", pojašnjava docent Adi Alić.

Kvalitetni proizvodi za evropske duboke džepove i istančana čula

Nakon što su na području bivše Jugoslavije okončani krvavi ratovi iz devedesetih, već ranih 2000-itih opet počinju žestoka previranja o tome šta je zaista čije. Je li gibanica međimurska ili prekmurska. Tako su i Makedonci često javno prstom upirali u Slovence, da njihovo autohtono visokokvalitetno vino, ali čak i ajvar, ponovno pakiraju i skupo prodaju kao svoje.

A svojatanje kvalitetnog i dragocjenog nije nikakva novotarija. To se dogodilo kranjskoj kobasici, koja je bila predmet spora između Slovenije i Hrvatske. Tada je cijeli slučaj završio pred Evropskom komisijom. Također sa šljivovicom, koja je bila predmet spora između Srbije i Češke, 2007. godine.

Hrvatska je zaštitila dalmatinski pršut
Hrvatska je zaštitila dalmatinski pršut

Hrvatska ima 25 agrikulturnih i prehrambenih zaštićenih proizvoda na razini Evropske unije (zaštita geografskog porijekla i zaštita izvornosti) kao što su neretvanska mandarina, lička jagnjetina, istarsko maslinovo ulje, dalmatinski, drniški i krčki pršut, slavonski kulen, lički krompir, zagorski puran itd. Srbija je prošle godine pokrenula postupak za dobijanje oznake geografskog porijekla na nivou EU za tri proizvoda: leskovački domaći ajvar, futoški kupus i fruškogorski lipov med.

Livanjski sir bi uskoro mogao imati ravnopravnu šansu parirati čuvenim francuskim i nizozemskim sirevima. Nevesinjski krompir – krompiru irskih plodnih i zelenih pašnjaka, a visočka pečenica poznatim talijanskim suhomesnatim proizvodima, koji su već desetljećima zaštićeni i uhodani na golemom evropskom tržištu. U Bosni i Hercegovini se tradicionalno proizvodi i travnički sir, janjski kajmak i glamočki krompir, koji još nisu zaštićeni, kao ni cazinski med od kestena. I čuvena jablanička janjetina zaslužuje da se nađe u ovoj grupi.

Posebno je zanimljiva priča o ćevapima, koji se proizvode posvuda na Balkanu. Oni, bez obzira gdje se pravili, imaju svoje specifičnosti. Ukoliko bi se napravila njihova geografska odrednica i utvrdio prostor na kojem se proizvode na tradicionalan način, svojstven samo tome području, onda ne bi postojala opasnost da ih neko drugi prisvoji kao svoj unikatan proizvod. Stoga, ostaje i pitanje – hoće li se ukusni, opojni i sočni sarajevski, banjalučki ili travnički ćevapi konačno zaštititi i brendirati ili će ih jednog dana neko opet pokušati nazvati i prodati npr. ljubljanskim ili bruxelleskim?