Nakon višemjesečnih pregovora između španske vlade i predstavnika Fiata, marka SEAT (Sociedad Española de Automóviles de Turismo) bila je stvorena u maju 1950. godine pod sljedećim uslovima.
Fiat je u novoj kompaniji imao sedam posto udjela, a 42 posto je osiguralo udruženje domaćih banaka. Preostalih 51 posto postalo je vlasništvo Instituta Nacional de Industria (INI), tačnije ogranka španske vlade.
Svi su se pitali, ko bi mogao imati koristi od takvog sporazuma. Koliko god se činilo malo vjerovatnim, dogovor je koristio objema stranama. Italijani su vidjeli priliku da sa Seatom podignu izvoz na toliki nivo da se pokažu svijetu kao drugi najveći izvoznik automobila iza Volkswagena, što je zauzvrat pomoglo španskoj vladi da gotovo od nule izgradi automobilsku industriju.
Fiatova licenca
Seat je otvorio vrata tvornice Zona Franca 1953. godine s dnevnom proizvodnjom od svega pet vozila Seat 1400. Međutim, uspon je krenuo kada se rasplinula proizvodnja modela Seat 600, Seat 850, Seat 127 i Seat 132, sve mahom prepakovnih Fiatovih bestsellera. Španci su već 1974. Imali jubilej od dva, a samo dvije godine kasnije jubilej od tri miliona proizvedenih vozila, pri čemu je pomogao veliki uspjeh Seata 128.
Kako je vrijeme prolazilo, Seat je postajao sve etabliranija automobilska marka, čiji je rast ozbiljno usporila naftna kriza 1979. godine, i to u godini kada je lansiran Seat Ritmo. Na njegovu nesreću, ta je godina također bila godina u kojoj je Fiat odbio uložiti više novca u Seat i umjesto toga zatražio je od INI-ja da mu pomogne restrukturirati marku kako bi je kasnije mogao u potpunosti kupiti.
Kada je INI odbio Fiatovu ponudu, Fiat je prodao sve svoje dionice za jednu pezetu, jer je brak sa Seatom već bio pred raspadom. Na kraju je državno preduzeće INI završilo s 95 posto udjela u Seatu, pa je automobilska kompanija tako ostala u španskim rukama. No, analitičari su postavljali pitanje - lijepo je što kompanija postoji, ali može li uopšte proizvoditi automobile koje nije sama stvorila?
Fiat je znao da ako zabrane Seatu da proizvodi sve svoje modele, mogli bi zatvoriti tvornicu u Martorellu preko noći. Umjesto toga, oba su se entiteta složila da mogu zadržati proizvodnju tri modela u Španiji: Pandu, Ritmo i model 127. No, pod uslovom da se ti modeli pod značkom Seata podvrgnu temeljitom redizajnu. Tako su nastali modeli Marbella, Ronda i Fura. Sve je bilo čisto, osim što je Italijanima iz tada neshvatljivih razloga zasmetala Ronda. I dok su u Seatu bili spremni da riješe cijelu situaciju, jer su navodno više puta pisali i zvali Italijane na pregovore, jedini pisani odgovor bila je tužba podignuta na pariškom sudu 17. novembra 1982. godine.
Brak je pukao zbog Ronde
Italijanima je pravi razlog za tužbu bila prevelika sličnost Ronde s tada nepredstavljenim Ritmom druge generacije. Lansiranjem Ronde, koja je Seatu bila prilika i za izvoz, Fiat je odjednom shvatio da morao redizajnirati cijeli automobil. Sudac izabran za spor bio je italijanski advokat po imenu Franzo Grande Stevens. Dakle, Seatov prvi potez bio je tražiti drugog suca, jer je Stevens bio član uprave Fiata.
Sud je od početka stao na stranu španske marke, a spor su vodila tri suca - iz Francuske, Španije i Švicarske. Seat je također uzvratio tužbom protiv Fiata, optužujući Italijane da ometaju njihove pokušaje izvoza automobila širom Evrope.
Fiat je iznenada promijenio retoriku i svoju tužbu temeljio na činjenici da su određeni dijelovi dva automobila previše slični. Bilo je sličnosti između ovih automobila, jer je Seat ustvario napravio temeljiti redizajn, mada se prednji kraj Ronde dosta razlikovao od Ritma, dok su na boku bile drugačije i ručke na vratima. Poznati dizajner automobila Tom Tjaarda bio je odgovoran za eksterijer Ronde, dok su Seatovi stručnjaci dizajnirali enterijer. Iako je tada je američki dizajner holandskog porijekla već bio napustio Fiatov Centro Stile u Torinu, primjetio se uticaj Ritmovog dizajna na Rondi, ali još uvijek nedovoljno da bi Fiat dobio sudsku presudu.
S obzirom se odbrana fokusirala na one dijelove karoserije po kojima se Ronda najviše razlikovala od Ritma, Seatovo domišljato osoblje iz lakirnice je mudro uzelo jedan crni primjerak Ronde i obojilo žutom bojom sve dijelove koji su se razlikovali od Ritma. Sud je na osnovu tog primjerka odlučio da je Seat dovoljno modifikovao Rondu da je može nastaviti samostalno prodavati ne samo u Španiji, već i širom Evrope. S novorazvijenim motorima koje je Porsche razvio za tada potpuno novu Ibizu, Ronda je postala prvi uspješni samostalni model marke.
Seat Ronda se prodavala s modernizovanom oznakom Ronda P, a njena konačna proizvodnja dostigla je svega 177.869 proizvedenih jedinica. Međutim, kompanija je već 1986. godine bila u vlasništvu rastućeg njemačkog koncerna Volkswagen, koji je nakon pada socijalizma apsorbovao i druge marke poput Škode.
Seat je uz Volkswagen doživio pravi procvat i danas izvozi automobile u više od 70 zemlja širom svijeta, uključujući i našu zemlju. Mnogi od poznatih prvih modela nastalih iz braka s Nijemcima, poput Toleda, Leona i dijelom Ibize, još uvijek krstare u velikom broju i u BiH, dok se modeli Seata iz vremena saradnje s Fiatom mogu vrlo rijetko vidjeti na našim drumovima.
