Automobili nikada nisu bili tako sigurni, ali ni toliko skupi za popravku

Međutim, proizvođači ne mogu sebi priuštiti stagnaciju, već pod pritiskom iz Brisela moraju kontinuirano gledati u budućnost. To podrazumijeva ugradnju novih sistema i samim tim novih troškova za sve strane u kojima ipak najviše ispašta kupac.

Troškovi za proizvođača se u određenom stepenu nadoknađuju kada kupci u konfiguratoru odaberu određenu opremu koja je obično opciona. Uključivanje takve opreme osigurava dodatnu zaradu u startu, a pogotovo kada taj dio zakaže ili bude oštećen. Jedan od tih sistema su virtuelni vanjski retrovizori. Njihova popravka može biti astronomska.

Ono što kupci ne uzimaju u obzir je da današnje automobile sve teže i sve skupe popraviti. Velika većina luksuznih marki nudi svoje sisteme za pomoć pri vožnji uz dodatnu cijenu, dok ih Evropa ne učini obaveznim u svojim sigurnosnim propisima, ali značajan problem je što toliko obilna tehnologija za pomoć vozaču takođe povećava cijenu osiguranja i popravki.

Kupci ih neće, ali sve više je ADAS sistema

Efikasnost nekih sistema, poput automatskog kočenja u hitnim slučajevima koji je smanjio učestalost šteta za 25 posto u posljednjih pet godina, je zaista neosporna. Ali također je tačno da se cijena tih šteta povećala za čak 60 posto u EU, tako da potencijalna ušteda nestaje. Problem više nije samo to što su police osiguranja ili popravke skuplje, već što kupci ne razumiju na isti način kontinuirano ulaganje proizvođača u inovacije.

Često nevidljivi ADAS

Kupci polovnjaka obično provjeravaju motor i karoseriju; Jedan važan i skup detalj često preskaču

Zapravo, velika većina kupaca nije zainteresovana za sisteme pomoći pri vožnji nivoa 2 koji se nude u posljednjoj generaciji automobila, a još manje za sisteme koji omogućavaju skidanje ruku sa volana. Nije da kupci ne vjeruju u funkcionisanje ADAS sistema, ali nekima su toliko naporni sa svojim zvučnim upozorenjima da ih, ako mogu, isključuju. To je slučaj sa upozorenjem o promjeni trake ili inteligentnim limitatorom brzine.

Međutim, minimalan kontakt s vozilom ispred može izazvati oštećenje radarskih senzora instaliranih na maskama - važnih za tempomat - i prouzrokovati značajne troškove popravke. Toliko je to ozbiljno da čak i osiguravajuće kuće već dugo upozoravaju na hiljade eura koje ih košta zamjena određenih kamera i senzora za sisteme koje vozači ne koriste.

Proizvođači odlučuju o popravkama ADAS sistema

Kupci polovnjaka bi trebali biti višestruko na oprezu. Možda automobil nema vidljiva oštećenja, ali nekad je mali udarac dovoljan da senzor bude pogrešno baždaren. "Odstupanje od jednog stepena može uzrokovati devijaciju od 1,67 metara u odnosu na objekat na udaljenosti od 91 metar", objašnjava stručnjak iz jednog servisa. Naravno, vlasnici automobila nisu jedine žrtve ove trke za tehnologijom. I vlasnici servisa također, kada se moraju opremiti potrebnim alatima za kalibraciju ADAS sistema.

Oni se, kao i osiguravajuće kuće, žale da se njihovo iskustvo ranije uzimalo u obzir u procjenama vještaka, prije dolaska sigurnosnih tehnologija, ali sada proizvođači imaju posljednju riječ, pošto su ustanovili smjernice za popravke i kalibraciju sistema koje se moraju poštovati.

Situacija se već komplikuje, jer dok osiguranje plaća, nema problema, ali kada popravku plaća vlasnik, javlja se opcija nekalibrisanih senzora. Svako će tražiti uštedu i uvijek će naći servis koji je spreman da za određenu naknadu ispoštuje ili bolje rečeno "zamaskira" takav zahtjev, zbog čega sistemi poput automatskog kočenja u hitnim slučajevima postaju neoperativni.

Najgore od svega, u vozilima ne postoji jednostavan način upozorenja da li određeni senzori funkcionišu ili ne. To može dovesti u probleme i dodatne troškove svakog novog vlasnika, naročito ako uzmemo u obzir da automobili zahtijevaju i redovno održavanje.