Osvrt na Citroën Dyane: Uprkos modernizaciji, ružno pače ostalo u sjeni slavnog Spačeka

Povodom premijere koncepta 2CV na sajmu automobila u Parizu ove godine, osvrćemo se na uglastiju sestru legendarnog "Spačeka".

Ideja koja je stajala iza modela Dyane zapravo je bila sasvim dobra. Legendarni 2CV, poznat kao "Spaček", krajem šezdesetih godina već je bio star gotovo dvije decenije. Modernizacija je bila neophodna, posebno zato što je Renault još 1961. godine predstavio model R4, izuzetno uspješnog i praktičnog konkurenta. Osim toga, Citroën je želio popuniti prazninu između minimalističkog 2CV i većeg modela Ami 8.

Međutim, priča se odvijala drugačije nego što je planirano. Dok je putnička verzija modela Dyane uvijek ostajala u sjeni izvornog 2CV-a, njegova teretna izvedba postala je pravi pogodak. Model Acadiane, predstavljen 1978. godine, pokazao je koliko ovaj koncept može biti uspješan kao praktično komercijalno vozilo.

Porijeklo: Razvoj pod okriljem Panharda

Korijeni naziva Dyane vode do tradicionalnog francuskog proizvođača Panhard, čija je marka ušla u sastav Citroëna. Panhard je, između ostalog, koristio nazive poput Dyna i Dynavia, a Citroën je preuzimanjem prava na ta imena dobio i osnovu za naziv novog modela.

Citroën nikada nije službeno govorio o Dyaneu kao direktnom nasljedniku modela 2CV, ali je njegov dizajn odmah podstakao takva nagađanja.

Dyane je bio tek neznatno duži od Spačeka, ali je izgledao uglađenije, čvršće i modernije, bez potpunog napuštanja prepoznatljive siluete. Veća zadnja vrata i vjetrobransko staklo doprinosili su praktičnosti, dok su četvrtasta prednja svjetla bila integrisana u karoseriju. Zanimljiv detalj bila su konkavno oblikovana vrata, koja su povećavala krutost karoserije bez povećanja širine automobila.

Iako je Dyane dobio potpuno novu karoseriju, njegova tehnička osnova ostala je bliska Spačeku. Preuzeo je gotovo identičnu šasiju i zrakom hlađene bokser motore s dva cilindra, kao i brojne druge mehaničke komponente. Konstruisan je kao praktičan automobil s pet vrata i preklopivom zadnjom klupom, a veliki platneni krov dodatno je naglašavao njegovu jednostavnost i funkcionalnost.

Osnovna verzija koristila je motor zapremine 425 cm3 sa skromnih 18 KS, dok je 1968. godine predstavljena snažnija izvedba Dyane 6, s motorom od 602 kubika. Snaga i performanse ostale su skromne, ali to nikada nije bila njegova glavna prednost. Dyane je bio lagan, ekonomičan i udoban automobil, s izuzetno mekanim ovjesom, velikim hodom točkova i sposobnošću da se bez mnogo problema nosi s lošim putevima.

Njegove vozne osobine bile su neobične za današnje pojmove. Odlična stabilnost i sposobnost savladavanja neravnina nadoknađivale su nedostatak snage, iako su strmije uzbrdice zahtijevale često prebacivanje u niže stepene prijenosa.

Zašto Dyane nije postigao veliki uspjeh?

Citroën je proizvodio Dyane sve do 1983. godine. Ukupno je izrađeno 1.422.583 primjerka, što je respektabilan rezultat, ali ipak nedovoljan da automobil zasjeni legendarnog prethodnika. Njegov glavni rival, Renault 4, nastavio se proizvoditi sve do 1992. godine, dok je sam Spaček nadživio Dyane i ostao u proizvodnji do 1990. godine.

Razloga za takav ishod bilo je nekoliko. Dyane je od početka imao nezahvalnu poziciju: trebao je modernizirati provjerenu formulu modela 2CV, ali ne i potpuno zamijeniti automobil koji je već imao kultni status.

Istovremeno, Renault 4 nudio je praktičniju karoseriju i četverocilindarski motor, što ga je činilo privlačnim kupcima koji su željeli konkretniji iskorak u svakodnevnoj upotrebljivosti. Kada je Citroën i u 2CV počeo ugrađivati snažniji motor od 602 cm3, jedna od važnijih prednosti modela Dyane dodatno je oslabila.

Popularna "Diana" proizvodila se i prodavala, između ostalog, u tadašnjoj Jugoslaviji. Tačnije, Dyane se sastavljala i u slovenskom Cimosu, zbog čega mu je ime bilo prilagođeno u domaće – Diana. Cimos je od 1972. do 1984. sastavio oko 90.000 Citroënovih automobila, među kojima su bili Spaček, Diana, Dak, Ami i GS.

Automobil koji zaslužuje više pažnje

Vlasnici Spačeka razmišljali su o prelasku na Dyane zbog modernije tehnike i prednjih disk kočnica, ali su mnogi iz uvjerenja ostajali vjerni izvornom modelu.

Dyane je možda ostao u sjeni Spačeka, ali to ne znači da je bio manje zanimljiv automobil. Njegova jednostavna mehanika, mala potrošnja, udobnost i sposobnost savladavanja loših puteva predstavljali su vrijednosti koje su danas gotovo nestale iz savremene autoindustrije.

Za razliku od mnogih automobila koji su pokušavali impresionirati snagom i luksuzom, Dyane je imao drugačiji karakter. Od vozača je tražio prilagođavanje, strpljenje i razumijevanje njegovih ograničenja, a zauzvrat je nudio jednostavno i neposredno iskustvo vožnje.

Bio je to praktičan i osebujan automobil koji je pokušao spojiti duh jednog klasika s potrebama nove generacije vozača.