Auto nostalgija
11

Opel Tigra A: Prepakovana Corsa u formi kupea bila je borac protiv monotonije devedesetih

A. M.
Foto: Opel
Foto: Opel
Prije 31 godinu Opel je lansirao prvu generaciju Tigre, automobil koji je savršeno uhvatio duh optimizma devedesetih. Bio je to mali sportski kupe dizajniran da spoji mladalački šarm s pristupačnom tehnologijom masovne proizvodnje u borbi protiv tadašnje monotonije.

Tigra A prvi je put predstavljena 1993. na sajmu IAA u Frankfurtu. Osim kupea, Opel je predstavio i konceptni roadster, koji nažalost nikada nije ušao u proizvodnju.

Tigra A tehnički je bazirana na Opel Corsi B, ali se vizuelno razlikovala sa svojim dinamičnim, zaobljenim oblikom, upečatljivim staklenim vratima prtljažnika i dizajnom Hidea Kodame. S dužinom manjom od četiri metra, Tigra je tada izgledala kompaktno, ali i dalje je elegantno i atraktivno. Tada je prvenstveno bila namijenjena mladoj publici, a nerijetko baza za tuning projekat.

Dva poznata "svilena" benzinca

Ispod haube, pogon su osiguravala dva motora poznata iz Corse i većih Opel modela: 1,4-litreni 16 "ventilac2 sa 90 KS ili 1,6-litreni, takođe četverocilindraš, sa 106 KS i također sa 16 ventila, koji su u to vrijeme bili mjerilo u ovom sportisti malog formata. Atmosferski benzinci u Tigri, radili su prepoznatljivo "opelovski" meko i svileno, a bili su dovoljni za maksimalnu brzinu od 190, odnosno 203 km/h. Ubrzanje od 0 do 100 km/h iznosilo je respektabilnih 9,4 sekunde kod 1,6 ili 11,5 sekundi kod slabije 1,4 verzije.

Zanimljivo, 1995. godine stvorena je Tigra V6. Imala je centralno smješten motor, pogon na zadnje točkove i 3,0-litreni V6 motor s 210 KS. Međutim, ovaj snagator ostao je jedinstven primjerak, koji je proveo život u podrumu konceptnih automobila marke.

Gotovo nezamislivo iz današnjih standarda jeste njena masa, koja se kretala između 980 i 1075 kg. Opelov cilj je bio učiniti Tigru okretnim kupeom. Pogon na prednje točkove i ručni mjenjač s pet stepeni bio je standardan. Opcija je bio automatik s jednakim brojem brzina.

Uzbudljiva izvana, skromna iznutra

Opel je također usvojio kokpit gotovo nepromijenjen od Corse B kako bi održao niske troškove. U kombinaciji s opcijskim ABS-om i svjetlima za maglu, kao i klima uređajem, cijena malog kupea ostala je atraktivna, a njemački mediji navode da je 1995. godine iznosila oko 26.000 DM.

Ali sva ta štedljivost dolazi s cijenom. Sjedenje u Tigri A nije baš uzbudljivo, jer osim nešto pripijenijih i lijepo nisko postavljenih sjedišta, svaki crni plastični prekidač, svaka jeftina ručica, svaka jednostavna ručica i svaki ozbiljan mjerač djelovali su dobro za Corsu, ali nedovoljno dobro za ovaj kupe. Ulazak na zadnju klupu zahtijevao je gimnastiku, ali sjedenje je bio lošiji dio. Dva praktično pomoćna sjedišta bila su nužnost na kratkim relacijama.

Vrata Tigre su golema, standardno za trovratne kupee. Tipično za Opel, motori su radili tiho i uglađeno. U praznom hodu su bili gotovo previše pitomi. Dva atmosferca veselo se vrtila u obrtajima na pritisak papučice gasa, što je bio cilj inžinjera da Tigrine ambicije sportskog automobila nisu skrivene samo u njenom dizajnu. Međutim, oni korpulentniji bi se žalili da papučice nude prilično ograničen prostor za veću obuću.

Tigra je bila mali i perolaki okretni kupe. Ovjes je bio nešto mekše podešen da bi automobil skoro "plesao" u svakom zavoju. No, vozači bi hvalili nizak položaj sjedenja, ali i lošu zvučnu izolaciju koja bi otkrivali na visokim obrtajima benzinaca, što ju je u glavama mlađih vozača činilo bržom nego što zapravo jeste.

Globalni igrač

Kako je to bivalo uobičajeno za General Motors, Tigra se prodavala širom svijeta pod raznim markama: Vauxhall u Velikoj Britaniji, Chevrolet u Brazilu i Meksiku te Holden u Australiji. Postojali su i planovi za izvoz u SAD pod markom Pontiac, ali to je osujećeno zbog male veličine vozila.

I Tigra je patila od nedostataka koje su pratile kritike. Loša vidljivost, sićušna unutrašnjost - posebno, skoro pa neupotrebljiva stražnja klupa s 2+2 sjedišta i mali prtljažnik od 225 litara često su bili meta kritika. Ipak, automobil je pronašao vjernu bazu obožavatelja, a Opel je do 2001. godine prodao više od 256.000 jedinica širom svijeta, uključujući oko 60.000 u Njemačkoj.

Danas Opel Tigra A odaje počast smjelom duhu devedesetih i ostat će zapamćena kao bezvremenski kupe. Opelu je omogućila novi početak kao automobil koji je uvijek bio malo drugačiji, i smjeliji od monotonije kompaktnih automobila iz tog vremena.