Besmrtna Octavia: Kako je izdržljiva Škoda prešla milion kilometara na surovim islandskim putevima
Prodavača Škode na Islandu nedavno je kontaktirao farmer Jómundur Ólason. Bio je znatiželjan šta će se na instrument tabli prikazivati na njegovoj Škodi Octaviji prve generacije, pogonjenoj 2,0-litarskim benzinskim motorom, nakon što dostigne milion kilometara. Prodavač nije znao odgovor, jer se nikada prije nije susreo s nečim sličnim.
Jómundur je proveo bezbroj sati za volanom svoje Octavije, najčešće vozeći od kuće do farme ovaca u Borgarfjörðuru, ali i na dužim putovanjima po cijelom ostrvu.
"Bio sam u mnogim dijelovima Islanda i imam lijepe uspomene s tih putovanja. Moje najduže putovanje Octavijom bilo je oko hiljadu kilometara kada sam posjetio Zapadne fjordove. Svakako preporučujem da se zaustavite kod vodopada Dynjandi", kaže on.
Počeo je voziti Octaviju 2007. godine, iako je automobil od 2003. godine koristila njegova supruga.
"To je bila moja prva Škoda. Imao sam nekoliko automobila prije, ali nijedan od njih nije imao tako niske troškove rada i takvu pouzdanost. Kasnije sam počeo koristiti Octaviju kao svoje radno vozilo - i tek tada sam shvatio kakva je to nevjerovatna mašina", prisjeća se islandski farmer.
Automobil je zahtijevao samo redovno održavanje, a tehnički problemi su bili rijetki.
"Ne nailazite često na takvu pouzdanost. Octavia je jednostavno nastavila voziti, bez obzira na sve", kaže Jómundur.
Iako je snažan inžinjering svakako dio formule, redovno servisiranje je jednako važno za postizanje tako velike kilometraže.
"Redovno održavanje je neophodno. Morate paziti na stvari poput amortizera, hladnjaka i kočnica. Stil vožnje je također važan - uvijek sam pazio da ne preopteretim motor. Nikada nisam obrtaje gurao iznad 3.000 o/min. Također sam koristio samo visokokvalitetno ulje i mijenjao ga otprilike svakih 30.000 kilometara", objašnjava Jómundur.
Uprkos onome što bi moglo zvučati kao nježno postupanje s automobilom, Octavia je morala izdržati surovu islandsku klimu i svakodnevne zahtjeve profesije svog vlasnika. Jómundur je vozio u svim vremenskim uslovima, savladavao šljunčane puteve, pa čak i prevozio ovce s vremena na vrijeme.
I nakon svega, Octavia je zadržala svoj originalni motor, mjenjač, pa čak i kvačilo. Prema Jómunduru, ključ dugovječnosti je poštivanje "mašine" i obraćanje pažnje na male probleme prije nego što postanu veliki.
Šta se dogodilo nakon prelaska granice od milion kilometara? Na instrument tabli stajalo je šest ponosnih devetki u nizu - brojač kilometara jednostavno nije previđen za prikazivanje sedmocifrenih brojeva. Ali to nije umanjilo Jómundurovu radost. Naprotiv - sijao je od ponosa što je dostigao tako legendarnu prekretnicu.
"Bio je to nevjerovatan trenutak za mene, a putovanje do tamo bilo je čista zabava. Zadržao sam automobil čak i kada su mi svi govorili da ga zamijenim za novi. Uvijek sam znao da će stići do milion kilometara."
Jómundur je na kraju ipak zamijenio svoj automobil, ostao je vjeran i brendu i modelu, a sada vozi novu Octaviju. Njegova stara Octavia, sa impresivnom kilometražom, lako bi se mogla smjestiti u muzej nakon takve službe, ali njeno putovanje još nije završeno. Koristit će se u srednjoj školi u glavnom gradu Islanda, Reykjaviku, za istraživanje i proučavanje mehanike kao dio programa automobilskog inžinjerstva.
