Sarajevska ćilimara pravi odlične ćilime Preplažem ovaj dezen za Europsku Uniju http://en.academic.ru/pictures/enwiki/66/Bosna.jpg

Ako nista, Vojvodina ima da se vrati Mdjarskoj.

ESSEHIST- TEMA BROJA: TOTALITARNI REŽIMI Literatura 1. Berend, Iván; Karsai, Elek: Magyarország története, II. kötet, MTA Történettudományi Intézete, Budapest 1971. 2. Britannica Hungarica Világenciklopédia, IX. kötet, Cicero Kft., Budapest 1997. 3. Glatz, Ferenc: A magyarok krónikája, Officina Nova, Budapest 1996. 4. Hanak, Peter: Povijest Mađarske, Barbat, Zagreb 1995. 5. Horthy, Nicolas: Memoirs, Simon Publications, Safety Harbor 2000. 6. Kontler, Laszlo: Povijest Mađarske (Tisuću godina u Srednjoj Europi), Srednja Europa, Zagreb 2007. 7. Magyar Kódex: Magyarok a 20. században, 6. Magyarország művelődéstörténete 1918.-2000., Kossuth Kiadó, Budapest 2001. 8. Montgomery, John Flournoy: The Unwilling Satellite, The Devin-Adair Company, New York 1947.

Do kraja života bio je vrlo negativistički raspoložen prema komunizmu, a značajno ga je pogodila i propast mađarske revolucije 1956. godine. Preminuo je 1957. godine, a posljednja mu je želja bila (u oporuci) da mu tijelo ne bude vraćeno u Mađarsku “sve dok ju ne napusti i posljednji ruski vojnik”. Njegovi su potomci8 ispoštovali njegovu želju te je pokopan u rodnome Kenderesu 1993. godine. Autor-Denis Njari

Optužbe su, međutim, odbačene te je Horthy pušten u prosincu iste godine i dopušteno mu je vratiti se svojoj obitelji u Weilheim u Bavarskoj, gdje je proveo naredne četiri godine života uz financijsku podršku američkoga poslanika Johna Montgomeryja te (tkz.) pape Pija XII., koga je i osobno poznavao. Godine 1949 god. dopušteno mu je preseliti se s obitelji u Portugal, u primorski grad Estoril, a budući da nije imao nikakvih financijskih sredstava za život, to mu je omogućilo nekoliko bogatijih mađarskih obitelji koje su također bile osuđene na egzil. U to je vrijeme pisao i svoje memoare, u kojima otkriva detalje iz svoga osobnog i političkog života. Jedan od posljednjih upisa bio je sljedeći: “S obala Atlantskoga oceana, moje se misli neprestano okreću istoku, obalama Dunava, mojoj voljenoj Domovini. Nijedna zemlja na svijetu, ma koliko prekrasna ona bila, ne može joj oduzeti moju naklonost.”Izvor- (Horthy, 2000: 312)

Nakon brojnih zapleta oko Horthyjeva pokušaja potpisivanja primirja sa Sovjetima u listopadu te njemačkog odbijanja istoga, a zatim i iznuđenom predajom (formalne, legitimne) vlasti na koju je prisiljen (među ostalim i otmicom Horthyjeva sina), vlast je u Mađarskoj preuzeo pokret Strelastoga križa, a Horthy je s obitelji prebačen u Bavarsku u “zaštitni pritvor”. Izvor-(Magyar eletrajzi lexikon, 1981: 741) Život u egzilu Miklos Horthy je u njemačkom zatočeništvu bio sve do kraja Drugoga svjetskog rata, do svibnja 1945. kada je oslobodila, a zatim uhitila američka vojska. Zatim mu je suđeno u Nurnbergu za ratne zločine počinjene u Bačkoj nad Srbima, na izričiti zahtjev Josipa Broza Tita, u ime novostvorene jugoslavenske države (Unger 1965: 221). Optužbe su, međutim, odbačene te je Horthy pušten u prosincu iste godine i dopušteno mu je vratiti se svojoj obitelji u Weilheim u Bavarskoj, gdje je proveo naredne četiri godine života uz financijsku podršku američkoga poslanika

Konačni njemački poraz s vremenom je postajao sve očitijim i mađarski su se političari, zajedno s Horthyjem, sve više okretali Zapadu, koji nije imao ništa protiv “umjerenih preinaka mađarskih trianonskih granica koje bi se temeljile na etničkom načelu”, ali pod uvjetom da se Mađarska odmah (siječanj 1943. godine) povuče iz rata i prestane privredno pomagati Njemačkoj. Hitler je za te pregovore doznao, zahtijevao je njihovu obustavu, smjenu odgovornih i deportaciju Židova, a ni na što od navedenoga Horthy nije pristao, pa je 19. ožujka 1944 god obustavio je daljnje deportacije i tako spasio 200,000 budimpeštanskih Židova Izvor-(Kontler, 2007: 387.). Dana 23. kolovoza 1944 god. Rumunjska je u strahu od nadiruće sovjetske vojske proglasila rat Njemačkoj i time otvorila frontu na samoj mađarskoj granici.

...a gdje je u clanku Djeko?

Mađarska je Sovjetskome Savezu rat proglasila pet dana nakon Njemačke pozivajući se na sovjetsko bombardiranje nekoliko mađarskih gradova, ali je u rat poslala svega 40,000 vojnika. U međuvremenu su i zapadni saveznici proglasili rat Mađarskoj, a u proljeće 1942 god. Hitler je od Horthyja energično zahtijevao 250,000 vojnika,(od kojih je kasnije smrtno stradalo više od 80%) na što je Horthy konačno i pristao. Židovi u Mađarskoj, međutim, nisu bili u neposrednoj opasnosti; ondje su zapravo djelomično i bježali od nacističkoga progona iz Njemačke te iz Slovačke, Rumunjske, pa i Nezavisne Države Hrvatske.(potvrđeno je da je u Mađarsku od 1942. do 1944 godine preselilo oko 100,000 Židova).

Navedeno je pismo izazvalo značajnu međunarodnu senzaciju,vanjskih poslova koji je mađarskome veleposlaniku,protjerujući ga, poručio da Horthyju prenese sljedeće: “Ako zemlja nije \"gospodar\" vlastite sudbine i dobrovoljno se odriče svoje neovisnosti, bar ne bi trebala zaključiti sporazum o prijateljstvu koji će poslije pogaziti. Recite svojima u Mađarskoj da će Britanija to pamtiti u vrijeme kada se bude zaključivao mir.” Velika Britanija, kao ni Sjedinjene Američke Države, tada ipak još nije proglasila rat Mađarskoj ali nije utjecalo na promjenu Horthyjeve politike, pošto je Mađarska sudjelovala u podjeli Jugoslavije te pripojila Prekomurje, Međimurje, Baranju i Bačku, odnosno oko 11,000 kvadratnih kilometara s oko 400,000 Mađara. Time je mađarsko okupljanje zemalja dovršeno te je Mađarska u dvije i pol godine povećana za 80,000 kvadratnih kilometara i oko pet milijuna novih stanovnika, pretežno Mađara. Izvor-(Kontler, 2007: 381).

Uzmi maminu sliku pa ga ishlaufaj na ponjavi....

i poništavanjem Trianonskog mirovnog ugovora, 20. studenog 1940. Mađarska postala članicom Trojnoga pakta (Magyar kodeks, 2001: 40.). Nešto prije toga, u prosincu 1939., Mađarska je potpisala sporazum o “vječnom prijateljstvu” s Jugoslavijom. Hitler je iz poznatih razloga odlučio napasti Jugoslaviju i Horthyju je ponudio novo proširenje države, ako se uključi u rat, što je Horthy i prihvatio. Dotada još, naime, zapadni saveznici nisu proglasili rat Mađarskoj, a tada su (krajem ožujka 1941.) poslali diplomatsku notu Telekiju da će to učiniti u slučaju da se Mađarska uključi u napad na Jugoslaviju. Teleki se tome žestoko protivio te je u noći s 2. na 3. travnja izvršio samoubojstvo, pišući Horthyju u svom oproštajnom pismu.

Pri njemačkom napadu na Poljsku, tradicionalnu mađarsku saveznicu, Horthy je proglasio neutralnost svoje zemlje, a poljskim je civilima, vojnicima i časnicima koji su uspjeli pobjeći pred njemačkim Wehrmachtom pružio utočište u Mađarskoj. Horthyju i Telekiju je međutim bilo jasno da ne će moći dugo primjenjivati politiku nesvrstanosti, pa su započeli ubrzane pripreme za rat. Mađarska u ratu Mađarski glavni preduvjet za svrstavanje uz Sile osovine bilo je vraćanje “svete mađarske povijesne zemlje” – Erdelja. Pošto je i Rumunjska bila njemačka saveznica, rješavanje navedenoga pitanja predstavljalo je naročit problem, ali je na izrazito Telekijevo inzistiranje Mađarskoj ipak, vraćen sjeverni Erdelj (oko 43,000 kvadratnih kilometara), u kojemu su Mađari činili većinu (od dva i pol milijuna stanovnika, preko polovice su činili Mađari), dok je južni ostavljen Rumunjskoj.

Već je iste te godine grof Pal Teleki, tadašnji mađarski predsjednik vlade, konstatirao sljedeće: “Njemački Reich u našoj zemlji raspolaže tako velikim Antikominternski pakt formiran je 25. studenog 1936. godine između Njemačke i Japana, a bio je usmjeren (u političkom smislu) protiv Komunističke internacionale, odnosno prvenstveno protiv SSSR-a i razgranatim interesima da preko njih može utjecati na mađarski privredni život, a čak ga u izvjesnoj mjeri i kontrolirati.” Izvor-(Berend, 1971: 444.-445.) Teleki je bio nesumnjivo najobrazovaniji mađarski političar svoga razdoblja i njegovo imenovanje premijerom nije bilo slučajno; Horthy je bio svjestan opasnosti beskompromisnog povezivanja s Njemačkom, a Teleki je težio dobrim odnosima ne samo s Njemačkom i Italijom, nego i s Velikom Britanijom i Francuskom, premda je za to već bilo prekasno.

“Kojim sam god cestama prolazio, ljudi su se međusobno grlili, padali na koljena, plakali suze radosnice zbog oslobođenja koje su konačno doživjeli i to bez k. rvoprolića.” (Horthy, 2000: 201.-202.) Pošto je taj teritorijalni dobitak bio moguć isključivo zahvaljujući Njemačkoj, Horthy je mađarsku zahvalnost izrazio priključenjem Antikominterni ( Hanak, Peter: Povijest Mađarske, Barbat,Zagreb 1995 god). i istupanjem iz Lige naroda, svrstavajući se tako konačno na stranu Njemačke koja je, nakon što je u ožujku 1939. okupirala i Češku i Moravsku, Mađarskoj dopustila zauzeti Ruteniju (podkarpatsku Ukrajinu, povijesnu mađarsku zemlju). Zauzvrat je, međutim, Mađarska bila prisiljena donijeti rasne zakone protiv Židova koji su, premda mnogo blaži nego u nacističkoj Njemačkoj, ipak izazvali snažne prosvjede vođene pod sloganom “Savjesti nacije”, a predvođene intelektualcima Belom Bartokom, Lajosom Zilahyjem, Zsigmondom Moriczom i drugima izvor-(Hanak, 1995: 260.).