“Kojim sam god cestama prolazio, ljudi su se međusobno grlili, padali na koljena, plakali suze radosnice zbog oslobođenja koje su konačno doživjeli i to bez k. rvoprolića.” (Horthy, 2000: 201.-202.) Pošto je taj teritorijalni dobitak bio moguć isključivo zahvaljujući Njemačkoj, Horthy je mađarsku zahvalnost izrazio priključenjem Antikominterni ( Hanak, Peter: Povijest Mađarske, Barbat,Zagreb 1995 god). i istupanjem iz Lige naroda, svrstavajući se tako konačno na stranu Njemačke koja je, nakon što je u ožujku 1939. okupirala i Češku i Moravsku, Mađarskoj dopustila zauzeti Ruteniju (podkarpatsku Ukrajinu, povijesnu mađarsku zemlju). Zauzvrat je, međutim, Mađarska bila prisiljena donijeti rasne zakone protiv Židova koji su, premda mnogo blaži nego u nacističkoj Njemačkoj, ipak izazvali snažne prosvjede vođene pod sloganom “Savjesti nacije”, a predvođene intelektualcima Belom Bartokom, Lajosom Zilahyjem, Zsigmondom Moriczom i drugima izvor-(Hanak, 1995: 260.).