Nada zamijenjena očajem
13

Arapsko proljeće ima nastavak u krvavoj arapskoj zimi

Klix.ba
U Egiptu ponovo erupcija nezadovoljstva, Sirija je u plamenu, Libija je slomljena i obezglavljena, a "nova" vlada u Tunisu se bori da zemlja stane na noge. Protesti su ponovo glavna vijest u ovim zemljama. Je li ovo dokaz da arapsko proljeće nije uspjelo?

Revolucije rijetko prođu nezapaženo, ali ono što se odvija u arapskom svijetu je ravno katastrofi. Nada u stvarne promjene je zamjenjena očajam i frustracijama.

Egipćani ponovo izlaze na ulice, okupljaju se na dobro poznatom Tahrir trgu, protestirajući protv novoizabranog predsjednika Muhameda Mursija i njegovog ustava. Na ulicama su i Tunižani, ovog puta zbog novog neuspjeha vlade da se uhvati u koštac s porastom broja nezaposlenih i dugom. Najnoviji protesti zapravo bjesne gotovo dva mjeseca, a u njima ima i mrtvih te više od 400 povrijeđenih.

Ni libijski scenarij nije ništa bolji. Poharana zemlja i dalje je u neredu i dezorjentirana između domaćih sukoba i zapadnog utjecaja. Grad Benghazi je postao središte haosa.

Pokret nazvan "arapsko proljeće" trebao je pomoći zemljama arapskog svijeta u novom početku. Trebalo je to pomoći stanovništvu tih zemalja da se oslobode, negdje stvarnih, negdje navodnih despota. U konačnici trebalo je to dati ljudima nadu u novi i bolji život, piše RT.

Umjesto toga širom arapskih zemalja vlada haos i nasilje. Zapadna demokratija, ideal koji je isforsiran u ovim zemljama, nije uspjela. To je također i dokaz da je priča o čistim namjerama vanjskih, zapadnih sila, u ovim zemljama bila samo fasada. Sve to što se dešava bi moglo izgledati kao nered koji se oteo kontroli, ali to je zapravo samo jedna od faza zapada u njihovim planovima s Bliskim istokom, kaže Adrian Salbuchi, osnivač projekta Druga republika u Argentini.

On dodaje da su zapadne sile postigle svoj cilj, izazivajući građanski rat i građanske sukobe.

"Ja bih to nazvao pozornicom broj jedan. Sada će se premjestiti na pozornicu broj dva i koristiti srednjoistočne ratne situacije da postignu još ambicioznije ciljeve. Oni su definitivno u Iranu, definitivno u Siriji, a iza njih čak i u Rusiji i Kini, pa ovo što se sad dešava bismo trebali posmatrati kao skup kratkoročnih ciljeva, ali u dugoročnim ciljevima koje zapadne sile imaju Egipat je ključni faktor. No, on je samo jedan od mnogih stanica za njihov napredak u budućnosti", kaže Salbuchi.

On napominje da su od početka arqapskog proljeća zapadnim silama jedino bila interesantna bogatstva koje te zemlje imaju.

Politički faktori poput Muslimanskog bratstva u Egiptu zapravo koketiraju sa zapadom. Njegovo ponovno pojavljivanje i želja da se nametnu radikalna islamska vjerovanja u ovim turbulentnim vremenima na Bliskom istoku zapravo je pozdravljeno u Washingtonu, vjeruje pisac i publicist William H. Engdahl.

"To je tajno društvo slično masonskim organizacijama koje ne djeluje transtarentno", napominje Engdahl i podsjeća na veze koje je 1950-ih, pa i ranije CIA imala sa njima.

Nakon arapskog proljeća, svjedočimo novim protestima i pobunama, koji su zapravo pravi protesti protiv onoga što ljudima zaista smeta. Izgleda kao da su ljudi napokon smogli snage i sa svojih očiju skinuli paučinu i sada jasno vide farsu u koju su bili uvučeni.

Čini se da sada svjedočimo i domino efektu nakon arapskog proljeća koje je počelo u Tunisu, pa stiglo do krvavih sugoba i ubijanja nedužnih u Siriji.

U mnogim arapskim zemljama sada se održavaju protesti protiv onih koje je to isto arapsko proljeće dovelo na vlast. Možda s ovim novim zamahom i uz pomoć zemalja koje su bile protiv stranih intervencija u arapskom svijetu, zemlje u kojima su sukobi uspiju zaista doći do novog boljeg početka, ako ne budu ponovno naivni i iskorišteni.