Obrazlažući presudu sutkinja Ivana Kršul pojasnila je da je uslovna kazna izrečena jer Grubišić novac nije uzimao za sebe, već je 150 hiljada njemačkih maraka 1998. podijelio trima zaposlenicama konzulata, a 340 hiljada hercegovačkim franjevcima i Zajednici prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata BiH.
Novac namijenjen zaposlenicama konzulata Grubišić je, prema optužnici, posudio od Hercegovačke banke uz kamatu od 22 posto, kako bi Gordana Slišković, Nada Pandža i Dijana Matić, svaka s po 50 hiljada maraka, uplatile avans za kupovinu četverosobnih stanova u Zagrebu.
Ostatak novca zadužio je u tri navrata iste godine od Hrvatske banke u Mostaru. Zajednici prognanih, iseljenih i raseljenih Hrvata poklonio je u dva navrata ukupno 140 hiljada maraka, dok je predstavniku Provincijalata Hercegovačko-franjevačkog Ivanu Ševi posudio 200 hiljada maraka. No, franjevac novac nije vratio na vrijeme pa je tek nakon bankarske opomene u septembru 1999. Grubišiću na ruke isplatio 200 hiljada maraka kojim je konzul podmirio dio kredita.
Iako je povjerovalo Grubišićevoj odbrani da se o svemu dogovarao s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i bivšim ministrom odbrane Gojkom Šuškom, sudsko je vijeće utvrdilo da za podizanje kredita konzul nije imao dozvolu Ministarstva vanjskih poslova, čime je prekoračio svoje ovlasti te zloupotrijebio položaj i ovlasti.
Ćiro Grubišić široj je javnosti postao poznat prije nekoliko godina kada je otkriveno da je iz mostarskog konzulata nestala veća količina pasoša. Prema pisanju medija, hrvatski pasoš iz tzv. Mostarskog kontingenta navodno je imao niz osoba povezanih s organiziranim kriminalom, među kojima i Milorad Luković Legija, ubica srbijanskog premijera Zorana Đinđića.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
