Nasilje nije privatni problem: Prijavite nasilnika i ostvarite svoja prava
Bosna i Hercegovina je u proteklih deset godina prešla dug put ka razumijevanju, preveniranju i sprečavanju ovog problema.
Uskladila je zakone iz te oblasti sa međunarodnim standardima, ratificirala sve važne standarde i direktive preporučene od UN-a, Vijeća Evrope i Evropske unije, a danas će pristupiti Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja, poznatoj i kao "Istanbulska konvencija".
Zakoni u BiH usklađeni sa međunarodnim standardima
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova u BiH Samra Filipović-Hadžiabdić u razgovoru za portal Klix.ba ističe da bismo, što se tiče pravnih standarda, itekako mogli biti zadovoljni.
"Međutim, sama činjenica da su zakoni usklađeni sa međunarodnim i evropskim standardima u ovoj oblasti ne znači da je naša obaveza ispunjena kada je u pitanju prevencija nasilja, zaštita žrtava, kao i gonjenje počinilaca. Pokazalo se u proteklih deset godina da je nepohodno da čitavo društvo, a naročito institucije vlasti, djeluju kako bi se promijenio odnos prema ovoj pojavi i razvila svijest da je to problem čitavog društva, a ne samo žrtve", kaže Filipović-Hadžiabdić
Jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju nevladina udruženja koja se bave ovom problematikom, ali i same žrtve, jeste činjenica da je nasilje nad ženama u BiH "društveno prihvatljivo ponašanje“.
Fatima Bećirović, koordinatorica psihosocijalnog programa u Udruženju Vive Žene, ističe da većina žrtava ne govori o nasilju, zbog nedostatka hrabrosti, straha ili nepoznavanja vlastitih prava.
"Prošle godine su usvojeni novi zakoni o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji BiH i RS, a koji predstavljaju dobre mogućnosti za ostvarivanje prava. Međutim, sve ono što zakon pruža se ne koristi u dovoljnoj mjeri. Pojedini stručnjaci, koji rade na njegovoj primjeni ne znaju dovoljno, drugi problem je što se nasilje posmatra kao privatna stvar. Ne možemo zanemariti činjenicu da ni žrtve ne koriste blagodati zakona i često iz straha ili sramote povlače prijave protiv počinilaca", naglašava Bećirović.
Veća istrajnost tužilaštava
Filipović-Hadžiabdić napominje da bi se tom slučaju postupak trebao voditi po službenoj dužnosti i da je neophodna veća istrajnost tužilaštava. "Ne smije se ići linijom manjeg otpora. Postoje mehanizmi koji nam to omogućavaju“, naglašava ona.
Aleksandra Petrić, programska direktorica NVO Udružene žene iz Banje Luke problem vidi u neusklađenosti entitetskih zakona. Različito tretiranje nasilja u porodici u RS-u i FBiH predstavlja pravnu nesigurnost ženama koje su izložene i prepoznate kao žrtve nasilja.
"U RS se nasilje tretira i kao prekršaj i kao krivično djelo, dok se u Federaciji BiH tretira samo kao krivično djelo. Veliki broj ženskih nevladinih organizacija smatraju da nasilje ne smije biti prekršaj, što je u skladu sa svim međunarodnim standardima i propisima. Ono što je veoma važno jeste da oba zakona prepoznaju zaštitne mjere kao što su zabrana prilaska žrtvi nasilja, sklanjanje iz nasilnog okruženja, smještaj u sigurne kuće, pružanje psihosocijalne pomoći...", pojašnjava Petrić i dodaje da se u praksi pokazalo da se nasilje u BiH, nažalost, posmatra kao djelo koje je manje opasno od saobraćajnog prekršaja.
Prepreka ka punoj implementaciji zakonskih odredbi u cilju zaštite žrtava nasilja i kažnjavanja nasilnika je, prema mišljenju direktorice mostarskog Udruženja Žena BiH Azre Hasanbegović, i nedostatak novca i aktuelna politička situacija.
"Sigurna kuća koju vodi naše Udruženje je ove godine iz budžeta HNK-a dobila 12.000 KM, što je dovoljno za pokrivanje nekih osnovnih troškova, no unatoč tome mi se trudimo da ženama žrtvama nasilja pružimo psihosocijalnu podršku i da im potražimo posao, jer ekonomsko osnaživanje je veoma bitno u lancu pomoći žrtvama“, napominje Hasanbegović.
Nasilje nije samo žensko pitanje
Sve naše sagovornice kao vodeću prepreku na putu ka preveniranju i sprečavanju nasilja vide u još uvijek nedovoljno razvijenoj svijesti da nasilje nije samo žensko pitanje već odgovornost cijelog društva.
Petrić govori da su u korijenu svega toga striktne uloge muškaraca i žena koje se pravdaju patrijarhalnim naslijeđem u BiH. Djeca se vaspitaju tako da misle da je nasilje prirodna i normalna stvar koja se dešava u porodici.
"Nepohodno je utvrditi kontinuirane planove i programe u odgojno-obrazovnim institucijama, da se djeca oba spola usmjeravaju, odnosno da im se da prilika da nauče o rodnim ulogama, o stereotipima, o neprihvatljivosti nasilja kao modela ponašanja, bilo da se dešava u porodici ili društvenom životu. Bez toga, nećemo mnogo postići“, zaključuje naša sagovornica iz Udruženja Udružene žene.
"Što više ljudi bude vjerovalo da nasilje nad ženama nije prihvatljivo ni neizbježno, što više počinilaca bude kažnjeno, to će promjena u pravcu zaustavljanja nasilja nad ženama postajati dublja i snažnija", riječi su Michelle Bachelet, izvršne direktorice UN Women.
