Prema navodima optužnice, Karajić je 4. augusta 1994. ispred motela “Radoč” u Bužimu, gdje su bili zatvoreni pripadnici NOAPZB-a, Amiru Karajiću Kolaču “u predio grudnog koša ispalio kratki rafal” te ga tako ubio.
Karajić je ispričao da je u oktobru 1993. teško ranjen u glavu, te kako ga je, nakon povratka na liniju, Kolač pozvao na “motorolu” i provocirao ga, te mu “opisao tok ranjavanja”, iz čega je zaključio da ga je on i ranio.
“Kad sam poslije čuo da je u pritvoru u Bužimu, pošao sam da ga vidim. Nisam imao namjeru da ga ubijem. Imao sam namjeru da uživam kad ga vidim poniženog i bespomoćnog. Kad sam ga pozvao, rekao mi je: ‘Gdje si ti, nakazo...’ Ja se ne sjećam više ničega, ni kako sam podigao pušku i opalio... Samo znam da se kraj mene stvorio komandir policije i rekao da predam oružje”, ispričao je optuženi.
Prema njegovom iskazu, u vrijeme kada je pucao u Kolača “nije bio svjestan šta radi”.
“Meni je teško jer sam sad svjestan da sam uradio nešto strašno. Žao mi je i kajem se za to. Jednostavno, to je tad bilo jače od mene”, kazao je Karajić i dodao da je, kada je prije nekoliko godina u Bihaću davao izjavu kao osumnjičeni, negirao da je to uradio jer “još nije bio spreman na odgovornost”.
“Danas sam svjestan ozbiljnosti i spreman sam na odgovornost za ono što sam uradio, i za šta se kajem”, kazao je Karajić.
Iako ga optužnica tereti da je u vrijeme izvršenja zločina bio pripadnik Vojne policije 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije RBiH, Karajić je rekao da od 4. jula 1994. godine nije pripadao nijednoj jedinici.
Optuženi je negirao i tvrdnje nekih svjedoka Tužilaštva koji su svjedočili da su bili s njim u vrijeme kada je ubio Amira Karajića, ističući da je tada bio sam, prenosi BIRN - Justice Report.
Zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog, njegovo ispitivanje će biti nastavljeno 12. februara.