U utrci za glasovima
113

Šta smo dobili od dosadašnjeg dijela kampanje: Neinformativna, neenergična i neinovativna

B. R.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Pola predizborne kampanje je prošlo i od nje se ništa nije dobilo. Potpuno je neinformativna, neenergična i neinovativna te je zbog toga teško očekivati da će se njome znatnije utjecati na građane u dilemi da li i za koga glasati.
Ova kampanja, kao i prethodne, obilježena je međusobnim prozivkama, gafovima i spornim izjavama. Kandidat opozicionih stranaka za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović (SDP) je među onima koji učestalo prozivaju druge - konkretno, protukandidata iz SDA Bakira Izetbegovića. To je slučaj, iako je Bećirović najavio da neće biti onaj koji će prozivati druge.

"U kampanji neću govoriti o Bakiru. On nije moj protivnik. Moji protivnici su nezaposlenost, kriminal, korupcija, siromaštvo, odlazak mladih ljudi. Govorit ću o tome kako da njih pobijedimo. Nemam namjeru voditi prljavu i negativnu kampanju. Vodit ću pozitivnu kampanju, jer samo pozitivni ljudi mogu povući Bosnu i Hercegovinu naprijed. Vrijeme je za pozitivnu Bosnu i Hercegovinu", poručio je Bećirović prvog dana predizborne kampanje.

Izetbegović je u grupi onih kandidata koji prednjače po izjavama koje u pravilu izazivaju mnogo reakcija javnosti. Između ostalog, njegova obećanja o boljem životu i izjava prije početka kampanje o "prebrojavanju Bošnjaka" su diskutabilni te su izazvali niz reakcija, čak i nekih ambasada. Izetbegovićeva izjava o robotima nije rečena tokom zvanične kampanje, ali jeste ranije u svrhu dobijanja glasova.

"Mlade ljude, koji odlaze, morat ćemo u velikoj mjeri nadoknaditi high tech tehnologijama i robotikom. Oružane snage morat ćemo poduprijeti, prije svega, dronovima, odnosno letećim robotima", kazao je predsjednik SDA.

Da li Izetbegović i drugi, čije su konstatacije sporne, nepromišljeno daju ovakve izjave ili to čine promišljeno kako bi bili u središtu pažnje javnosti, pa i po ne tako dobrom usljed nemogućnosti i/ili neznanja da se u središtu pažnje bude po nečemu konkretnom.

Kandidatkinja stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Borjana Krišto (HDZ) i njen protukandidat iz DF-a Željko Komšić imaju kampanje kao da ne pretenduju na istu državnu funkciju. Komšić kampanju vodi na ustaljenim temama koje propagiraju ideje koje je zastupao i ranije o stvaranju građanske države te priči o pogubnoj politici HDZ-a.

S druge strane Krišto vodi prilično tihu kampanju ograničenu na samo jednu temu, a to je ugroženost Hrvata te legitimno predstavljanje. Prostor joj je otvorio Dragan Čović, koji se u potpunosti povukao iza djelovanja HNS-a.

Kampanja kandidata za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda je zasnovana na diskreditaciji protukandidata.

Oni koji i pokušavaju da pozitivnim diskursom mobilišu građane da glasaju to čine na pogrešan način, jer je dojam da ne uspijevaju u tome. Koncepti stranačkih kampanja su skoro potpuno bezidejni i lišeni suštine. Nije primjetno da je iko uradio i ponudio nešto suštinski drugačije, a pozitivno, što bi moglo utjecati bar na to da se razmisli da li dati glas određenom kandidatu i/ili stranci. Populizam, koji podrazumijeva i scensko-muzičke nastupe, nije nešto drugačije bolje.

Jasno je primjetno da je kampanja neenergična, što nije bio slučaj tokom prethodnih kampanja. Razlog za to jeste što ih vode politički umorni i zasićeni pojedinci. Ni skupovi više nisu masovni, što je posljedica toga što su postali besmisleni i što su građani razočarani onima koji od njih traže glas.

Građani su uskraćeni i za televizijske debate kandidata za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i to zbog toga što većina njih ne pristaje na to. Debate su u većini zemalja jedna od najznačajnijih predizbornih aktivnosti kandidata za predsjednika.

Ako je suditi po dosadašnjoj kampanji, teško je za očekivati da će se u njenoj drugoj polovini nešto promijeniti nabolje. Oni koji su odlučili glasati vjerovatno su odlučili i za koga će glasati. Za očekivati je da veliki broj neće glasati, a ranije je to bila polovina od ukupnog broja onih koji imaju pravo glasa.