Ovo "arhitektonsko čudo", kako su ga svojevremeno zvali, djelo je Bogdana Bogdanovića, priznatog beogradskog arhitekte koji je na prostoru bivše Jugoslavije projektirao jedanaest impozantnih spomenika. Stoga se za njega znalo reći da je jugoslavenski neimar.
Partizansko spomen-groblje u Mostaru izgrađeno je 1965. godine kao znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašiste i na one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma diljem Evrope i svijeta.
Od mjesta za zaljubljene do mjesta za iskazivanje mržnje
Ovaj partizanski spomenik, jedan od simbola grada na Neretvi i nekadašnje kolektivne svijesti, zadnjih dvadeset godina oslikava sasvim nešto drugo i suprotno onome radi čega je sagrađen.
Osim ljubavnih poruka koje zaljubljeni ostavljaju jedni drugima, na njegovim kamenim zidovima također se mogu pronaći iscrtani kukasti križevi Trećeg rajha.
Ova gradska nekropola je desetljećima bila mjesto na koje su dolazili zaljubljeni, a odjednom se je pretvorila u mjesto na kojem dolaze istjerivati svoju mržnju.
Uništavanje ovog spomen-obilježja traje više od dvije decenije. Ovo mjesto je prepušteno zubu vremena, nema nikakvog nadzora, niti ga iko održava, pa je postalo okupljalište narkomana i uživalaca alkohola.
U više navrata su lomljene kamene ploče s imenima građana Mostara koji su svoje živote dali u Drugom svjetskom ratu. U posljednje dvije godine čempresi koji su zasađeni po obodu spomenika su polijevani naftom i paljeni. Na taj način uništena je većina čempresa koji su služili da vizualno ovaj kameni spomenik odvoje od okoline i bolje ga dočara posmatraču. Također, ovaj spomenik je dobrim dijelom prekriven zaraslom šikarom i smećem.
Obnovljeno, pa opet devastirano
Partizansko spomen-groblje u Mostaru proglašeno je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti 2008. godine počela je njegova obnova, a sredstva je osigurala Gradska uprava Mostara koja je u saradnji s Vladom Norveške, u razdoblju od 2008. do 2010., uložila oko 200 hiljada KM.
Nažalost, vandali su gotovo preko noći uništili nove spomen-ploče i ponovno grafitima uništili zidove spomen-groblja koji su netom prije bili očišćeni. Da li će ubuduće doći do ozbiljnije realizacije planirane obnove Partizanskog groblja teško je prognozirati. Kada bi lokalne vlasti videonazorom i pružanjem fizičkog osiguranja osigurale spomenik od vandala možda bi naredna ulaganja i imala smisla.
Širom svijeta ljudi se ponose svojim spomenicima posvećenih antifašizmu, a Mostarsko spomen-groblje će očito pričekati još dosta vremena da mu građani Mostara vrate oduzeti ponos i ljepotu.
Hoće li Mostarci sa ovoga mjesta sa kojeg se pruža predivan pogled na grad i mjesta koje simbolizira, kako oni vole reći "bolju prošlost", ugledati bolju budućnost, ostaje da se vidi.
Ideja za izgradnju spomen-groblja potekla je početkom 1960., a glavni inicijator gradnje bio je tadašnji visoki državni funkcioner Džemal Bijedić. Idejno rješenje prepušteno je poznatom jugoslovenskom arhitekti Bogdanu Bogdanoviću koji je projektirao mnoge spomenike, a među kojima su najpoznatiji Kameni cvijet u Jasenovcu, Spomenik srpskim i albanskim palim borcima NOB-a u Kosovskoj Mitrovici i spomenik u Prilepu. Gradnja spomenika je počela u oktobru 1960. godine, a on je svečano otvoren 25. septembra 1965. godine. Spomen-groblje otvorio je Đuro Pucar Stari, a otvaranju je prisustvovao tadašnji predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. Groblje se nalazi na uzvišici koju karakteriziraju široke zelene površine i prostire se na 5.000 kvadratnih metara. U njegove staze ugrađeno je oko 87.000 kamenih oblutaka izvađenih iz Neretve, a njegove zelene površine krasilo je oko 1.200 različitih dekorativnog žbunja. Na groblju se nalazi 661 nadgrobna ploča koje imaju simbolično značenje. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci raspoređeni su na šest nepravilnih terasa i podsjećaju na posječeno stablo - simbol prekinute mladosti.
