{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nema novca za deminiranje polja

S
22.12.2008. u 10:16
0
1
Nema novca za deminiranje polja
0
Nema novca za deminiranje polja
Bosna i Hercegovina je do marta 2009. trebala biti očišćena od mina postavljenih u toku proteklog rata. Ipak, trinaest godina nakon njegovog završetka, preko 220.000 mina i neeksplodiranih sredstava još uvijek predstavlja opasnost za djecu, ratare, lovce, šumare i rekreativce koji požele izaći u prirodu.
Associated Press donosi priču o ovim tihim ubicama u našoj zemlji, navodeći da otkako je u BiH uspostavljen mir, mine su bile kobne po 1.665 ljudi. U prosjeku svaka 2,5 dana neko strada od mine. Samo u ovoj godini, 19 ljudi je poginulo, a 18 teško ranjeno. Oko 1.700 kvadratnih kilometara, odnosno 3,5 procenata teritorije pokriveno je minama. Novi cilj je da se ove tihe ubice uklone do 2019.

Problem nije samo u tome što se ne zna gdje su sve zakopane, već što nema novca za njihovo uklanjanje. Za iskopavanje samo jedne minu treba 10.000 dolara.

Stvari pogoršava činjenica da u našoj zemlji mine nisu postavljali vojnici koji su bilježili gdje je koja zakopana, ističu iz Centra za uklanjanje mina MAC BiH. Obično opisi idu ovako: tri mine, tri metra od stabla jabuke, a kad demineri dođu na lice mjesta, naiđu na šumu na mjestu nekadašnjeg voćnjaka i sve što znaju je da su tu negdje zakopane tri mine.

"To je najveći problem na svijetu", kaže Ahdin Orahovac iz MAC-a za AP, pritom pokazujući na veliku mapu prekrivenu označenim tačkama. Plave označavaju mjesta koja su očišćena, a crvena ona koja su još uvijek pod minama. Crvenih je veoma puno.

Salih Hadžić jedan je od deminera koji odjeven u zaštitnu odjeću i sa detektorom metala radi na otkrivanju nekih od najsmrtonosnijih vrsta mina PROM, izumljenih da odskoče u vis prije nego ekspodiraju.

"Moram se skoncentrisati. Ako mi misli odlutaju, to može biti fatalno", kaže deminer kojem je zabranjeno da pije, u krevet ide u 22 sata i radi u intervalima od 30 minuta, bolno sporim. "Kad se vratim kući znam da sam oslobodio još jedan dio teritorije gdje se djeca mogu igrati i niko neće biti povrijeđen ili ubijen."

Nakon 1984. godine, kada su Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu, ovaj grad se s nadom kandidovao za naredne 2010. Ipak, njegova kandidatura je odbijena jer se na okolnim planinama i dalje nalazi mnoštvo mina koje utječu i na poljoprivredu, i na gradnju autoputeva, školstvo, tvornice, pa onda i turizam.

David Rowe, ekspert za mine pri UN-ovom razvojnom programu potvrđuje: "Nema sumnje da to sprječava razvitak."

Izbjeglice su spriječene da se vrate kućama, da pronađu svoje bližnje u masovnim grobnicama. Životinje su u stalnoj opasnosti, također.

I neke druge svjetske zemlje suočavaju se sa ovim problemom. Mine iz Drugog svjetskog rata ostavljene su i u Velikoj Britaniji, Čadu, Danskoj, Ekvadoru, Jordanu, Mozambiku, Nikaragvi, Peruu, Senegalu, Tajlandu, Venecueli, Jemenu i Zimbabveu. Donatori, međutim, sve više svojih resursa upućuju u Irak i Afganistan.

"Ubrzano se gubi interes za ovim područjem", kaže Sabina Beber Boštjančič iz Međunarodnog fonda za deminiranje i pomoć žrtvama mina sa sjedištem u Ljubljani. Navodi kako je u BiH postignut napredak. U periodu 1996.-2007. je očišćeno oko 85 km2, gdje je pronađeno više od 38.000 mina i 30.000 NUS-a, ali većina ih je ostala u ruralnim područjima. BiH bi već od 2009. godine trebala godišnje odvajati oko 30 miliona KM za deminiranje. Dinamika deminiranja zavisit će prvenstveno od raspoloživih finansijskih sredstava.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: