Kolumna
0

Gaća, čarapa, grudnjaka

Sarajevo-x.com
Izuzetak smo u svemu pa i u cijenama. Ovdašnji trgovci, kao malo gdje u Evropi, žele iz naših džepova istisnuti i ono malo siće što imamo, pa stoga htjeli ili ne, moramo plaćati najskuplju hranu, garderobu i sve ostalo što nam je kupovati kako bi živjeli iole normalan život. No, vremena se mijenjaju pa će nas u neko skorije vrijeme možda morati i moliti da za jeftine pare kupimo tu njihovu precijenjenu robu. Što je previše, previše je.

Piše: Asim Bešlija

'Gaća, čarapa, grudnjaka....' izgovarao je svakog dana hrapav muški glas, koji je pripadao debeljuškastom muškarcu, srednjih godina. Smješten odmah u pasažu koji povezuje glavnu sarajevsku promenadu sa sada već renomiranom pijacom Sirano. Pokraj ovog štanda, izgovarajući svoju poznatu rečenicu, ovaj čovjek je do svoje smrti, bio jedna od uličnih legendi glavnog grada. Baš kao i teta koja ispred tržnice prodaje štampu i prolaznike uveseljava svojim duhovitim reklamiranjem sadržaja.

Ali čiko koji prodaje intimno rublje ne samo što je postao poznat po svom jednoličnom oglašavanju, već je izrastao u svojevrstan simbol jeftine kupovine kakva je za mnoge postala pijaca Sirano u kojoj se, uz mnogo stida i skriveno, oblače mnoge Sarajlije, pa i one poznate. Ova pijaca postala je na neki način i zaštitni znak glavnog grada, i mjesto koje mnogima osigurava da se za male pare sezonski obuku, a da ta odjeća zbog kopiranja brendova, ne bude ništa drugačija od one koju nose imućniji. Sirano je, zapravo, postao pravi izraz kupovne moći i realan odnos kvaliteta i cijene koji su se u poslijeratnom Sarajevu ali i drugim bh. gradovima dobrano udaljili jedni od drugih.

Svi oni koji su imali iskustva šopinga u Zapadnim zemljama, posebno u vrijeme prazničnih sniženja, znaju o kakvoj se doslovnoj pljački ovdje radi. Osim što nam se za velike pare prodaju stvari koje objektivno toliko ne vrijede, prodavači nas žele uvjeriti da je roba koja prodaju posljednje sa evropskog tržišta. Pojedine marke garderobe u Sarajevu ljudima se predstavljaju kao zadnji krik mode i prodaju za basnoslovne sume, iako se radi o ostacima prethodnih sezona u evropskim metropolama koje svoje udomljenje nađu i na siromašnom bosanskohercegovačkom tržištu.

Osim toga, i previše je prodavnica koje, kada je moda u pitanju, prodaju kopirane modne marke predstavljajući ih tobože kao originale. Gladni novca, trgovci neukom narodu prodaju ništa drugo do 'm..a pod bubrege', najblaže rečeno, uzimajući i ono malo novca što se zatekne u novčaniku. A lokalne hanumice žive u uvjerenju da zaista nosaju Dolce&Gabanna torbicu koju su kupile za nevjerovatnih 100 KM! I tako redom.

Sjećam se jedne prilike da dok sam hodao sa prijateljem iz Londona po Baščaršiji, da je u izlogu jedne radnje on od prve prepoznao kopiju nekog modnog brenda, rekavši mi da se ni u Americi takva kopija ne može kupiti za tako male pare. Posebna je priča, naravno, kako se plagijati pored silnih inspekcija, mogu tek tako slobodno prodavati u najoriginalnijem turističkom proizvodu Sarajeva kakva je Baščaršija.

Ali u Bosni i Hercegovini, očito je, sve se može. Moguće je, na primjer, kupiti i 'originalan' Nokia telefon visoke klase kakav je N95 8G za svega tristotinjak maraka. Originalna sve do onog momenta dok ne otkrijete da je dotični aparat zapravo vrlo dobra kopija iz kineske kuhinje, koja brzo pokaže svoje mane. I tako redom.

No, u svemu je sigurno najstrašnija priča koliko novca uzimaju gazde ekskluzivnih butika prodajući robu koja se u nekim normalnijim zemljama može kupiti za mnogo manje para. Hermetički zatvoreni viznim režimom, Bosanci i Hercegovci tako i nemaju drugog izbora nego da kupuju ono što imaju u ponudi. I to ako imaju novaca. A, novaca je zbog krize koja se polako uvlači i u naše domove, sve manje.

I kriza će nekako polako ali sigurno i ove uvijek gladne trgovce dovesti pred zid. To se u Sarajevu barem za mrvicu vidjelo ove godine. Kao nikada prije, u radnjama su bila sniženja i po 50 i više posto, ili totalne rasprodaje. U jednoj radnji su cipele koje su koštale 139 maraka najprije spuštene na 99 a potom i na 69 KM. Ovakve scene kod nas su svakako nesvakidašnjica. A sudeći po finansijskim trendovima, biće sve češće. Jer ako budu htjeli prodati išta, trgovci će morati spustiti cijene i prestati sa besmislenim šepurenjem i precjenjivanjem onoga što prodaju. Zbog toga je i recesija vjerovatno jedna dobra lekcija – ljudi će dva puta odvagati prije nego kupe, a kupovaće pravu vrijednost za svoj novac.

A dok se uobraženi trgovci ne dozovu pameti i ne počnu zarađivati na jedan realniji način i na zadovoljstvo potencijalnih kupaca, ostaje nam dobri stari Sirano. Tamo gdje za njenu realnu vrijednost možete kupiti garderobu, pa i onu koja vam možda i nije najnužnija. Poput gaća, čarapa i grudnjaka.