SOKIRAOSAM SE KADASAM VIDJEO DA JE HRVASKA IZGUBILA OD TURSKE HRVASKA JE BOLJA BILA IPAK JASAM MUSLIMAN ALI SAM NAVIJAO ZA HRVASKU I DANAS DANI NAVIJAM ZA HRVASKU HRVASKA JE TREBALA DA OSVOJI EURO STVARNO MI JE ZAO ZBOG PORAZA JA ZTIVIM U BIH ALI NAVIJAM ZA HRVASKU JER JE NAJ BOLJA

U utakmicama se broje golovi a ne prilike. To bi trebali nauciti hrvati. Btw. promasiti onoliko prilika, pa onda onoliko penala, pa to mogu samo degeni koji nisu zasluzili da dodju na prvenstvo, a kamoli da idu u polufinale :) A likovi se nalozili na finale, pa i na pobjedu :) Ahahahaha... Ali sto vise letis, vise i padas... :)

jedna inf za ovog gore U reg 90min Turska je imala 1 sut u okvir gola a kazes da je dominirala a slazem se da bi bilo nepravedno i da je hrv prosla nakon tog gola u 119mni , ali molim te budi realan i priznaj da je HRV bila puno bolja tijekom cijelog susreta. Sjeti se precke Olica ili SL Srne

Samo što se nisam rasplakao čitajući kako su teško podnijeli poraz vodstvo i igrači Hrvatske reprezentacije. Pa zar nebi bilo nepravedno da su pobjedili u 119-oj minuti i to iz šanse koja to u stvari nije ni bila jer se radilo o pogrešci golmana. Turska je igrala do zadnje sekunde i zasluženo su izjednačili da bi isto tako zasluženo pobijedila i otišla dalje,jer su tokom cijele utakmice znali šta hoče i ustvari pokazali da im je protivnik samo tigar od papira i napuhana veličina .Da sam u situaciji da pitam Biliča kako bi njemu bilo da Je Turska reprezentacija postigla gol u zadnjoj minuti produžetaka jer su bili neuporedivo bolji i dominirali a Hrvatska se branila nadajuči se prolazu preko izvodjenja jedanaesteraca. Pokazalo se da je i to račun bez krčmara jer je Turska bila bolja i u tom pogledu. Zaslužena i čista ko suza pobjeda Turske u jednoj ratničkoj utakmici,i ne baš lijepoj utakmici. Okrenimo se gledanju pravih i istinskih majstora buba mare.

Hajte kuci \"decki\" i poradite malo na preciznosti:D hahaha

I meni je zao pravih Hrvata..mislim na ove iz Hrvatske,jer sinoc ni jedan incident nisu napravili u Evropi i pokazali kako treba da se ponasa i kad gubis,za razliku od ovih bosanskih koji hoce da budu veci Hrvati od ovih iz Hrvatske.pozdrav

ovaj se mnogo drogira vidi mu se po ocima

Jako jako dobra utakmica i ovo sto su momci pokazali, je vrhunski fudbal. Mislim, da \"evropa\" moze vidjeti sta je sportsko ponasanje, cast i kultura one evrope koja kao zaostaje! Cestitam nasim komsijama i sve se vrati na SP :) Pozdrav iz Sarajeva.

(Iz Bad Tatzmannsdorfa za Sportnet.hr Bernard Jurišić). Piljim u prazan medijski centar u selu koje ću uskoro napustiti. Prazan. Ne tužan, ne ljut, čak ni razočaran. Baš prazan. Umjesto škljocanja aparata, pripremanja kamera i laptopa, iščekivanja izbornika na redovitom dnevnom druženju, tišinu ovog baš dosadnog mjesta narušavaju tek djelatnici press centra. Prazne ormariće, premještaju stolice. Zatvaraju. Prespavana noć možda stvari čini jasnijima, objektivnijima, razvidnijima. Nažalost, ne čini ih ništa lakšima. Tek nekoliko sati nakon što nas je bus dovukao u mjesto odakle ćemo danas ili sutra uglavnom svi pobjeći, glava je prazna, emocije gurnute negdje u stranu. Da je barem moći zaboraviti. Da je barem ono bila ružna noćna mora. Dobro, ispali smo, ni prvi ni zadnji put. Ne boli to baš toliko neizdržljivo, koliko bole neke druge stvari. Ispali smo s Eurospkog prvenstva bez da smo izgubili utakmicu. Do trenutka dok pišem ovaj tekst, osvojili smo najviše bodova od svih reprezentacija koje su tu. Uz Nizozemce i Španjolce igrali smo najatraktivniji i najučinkovitiji nogomet. Privukli smo milijune gledatelja diljem Europe, diljem svijeta, da nam stiskaju palčeve. Jednoj maloj Hrvatskoj, velikoj poput Beča. Poput tek pola Berlina. Poput Varšave. Poput kvarta u Istanbulu. I kako sad ne biti patetičan? Kako ne zaplakati gledajući suze Ćorluke, Srne, Modrića? Kako ne udariti glavom o zid gledajući gdje smo mogli biti? Kako uopće gledati tu utakmicu između Nijemaca koje smo razbili i Turaka koje smo nadigrali, kako se bore za ulazak u finale Europskog prvenstva? Malo znače tapšanja po leđima inozemnih kolega nakon utakmice. Malo znače sažaljavajući pogledi Austrijanaca jutros. Svima smo bili favoriti, svi su nam stiskali palčeve. Barem tako kažu i nemamo im razloga ne vjerovati. Mi smo osvojili srca, ali oni će osvojiti nešto drugo. Mi ćemo na Dan državnosti nazdraviti Domovini kod kuće, umjesto da svoje zastave i svoj ponos razvijemo u srcu Europe. Utjeha? Ova će reprezentacija odigrati još puno velikih utakmica. Ova je reprezentacija tek na početku svog puta, ovi igrači još će godinama uveseljavati navijače zagrnute u crveno-bijele kvadratiće. Ovi će igrači još godinama tjerati inozemne novinare da nam se čude, a nogometne stručnjake da traže objašnjenje otkud toliko talenta na toliko malom mjestu. Ova će reprezentacija još godinama generirati hrvatski navijački ponos. Što im zamjeriti? Tko je taj koji će imati obraza nakon ovakvih predstava, nakon ovoliko srca, ovoliko snage i autoriteta zamjeriti Biliću ili bilo kome od igrača što nisu otišli još dalje, do samog kraja? Hrvatska nogometna reprezentacija sa Slavenom Bilićem na čelu učinila je hrvatski narod ponosnim, a hrvatski nogomet većim, značajnijim, ugledni(ji)m. Već smo imali plan. Engleze smo s Bilićem pobijedili dvaput, Nijemce i Talijane jednom. Ali samo zato što smo po jednom s njima i igrali. Jedne smo sanjali u polufinalu, druge u finalu. A onda - hrvatska fešta koja će trajati danima, tjednima, mjesecima. Imali smo pravo sanjati, jer su nam oni to omogućili. Učinili su nas dijelom te priče, te miješavine boja, zastava, nacija. Priče koju zaista treba osjetiti, vidjeti osobno. Zbog Bilića i njegovih ratnika, ali i sjajnih navijača koji su oduševili Austriju i Europu, svi su se prema nama odnosili s poštovanjem. Svi su nas pitali za mišljenje, stiskali nam ruke, tražili objašnjenje. Nikad ni jedna druga grana osim nogometa, osim sporta, nije od Hrvatske napravila takvog \"zmaja\" od kojeg strahuju najveći i najbogatiji. Kao što je Bilić već počeo poluđivati zbog svakodnevnih \"padobranaca\" iz neke druge zemlje koji po tisućiti put postavljaju trivijalna pitanja o ovoj ili onoj muzici, tako je i nama već postalo malo naporno svima objašnjavati zašto smo tako dobri. Ali samo malo. Zašto baš mi imamo Janicu, zašto je baš Goranov Wimbledon najemotivniji u povijesti. Zašto smo jedino mi mogli parirati Magicu, Jordanu, Birdu i ostalima. Kako to da baš mi najbolje na svijetu igramo rukomet i vaterpolo? Otkud nam toliko tenisača da uspijemo osvojiti Davis Cup. Kako stvaramo svjetske prvake u plivanju s \"dva i pol\" bazena u zemlji? Iz dana u dan. Sa svih strana svijeta. U ovih 15 dana Hrvatska je doživjela toliko toga lijepoga, da to ni približno ne može izbrisati jedna pogreška i jedna sretna \"bomba\" Semiha Sentürka u posljednjoj minuti drugog produžetka. Teško je znati da si bolji, a da ne prolaziš dalje, ali to je život. Zauvijek će u almanasima s ovog Eura pisati da Hrvatsku nitko nije nadigrao, da Hrvatsku nitko nije pobijedio. Nezahvalni i zavisni neka pričaju svoju priču. Ja ću samo reći HVALA VAM!. U svoje ime i u ime svih vas koji mislite isto. Svih vas koji ste se jutros na bilo kojem od svjetskih meridijana probudili u hrvatskom dresu emotivno prazni. Ali opet tako ponosni.

VELIKO DIJELO COVJEKA

I ja kažem Bilić je ljudina i doista niste dostojni ni cipele da mu čistite, a vi škuce toliko bezobrazni pa se nešto digli i još navijate za njegovu ekipu.

Bilić je LJUDINA. Niste dostojni da mu cipele brišete.

EUFORIJA U SARAJEVU I ZENICI http://www.youtube.com/watch?v=6D0cm2BnvOE http://www.youtube.com/watch?v=A-r_e7yyO0Y http://www.youtube.com/watch?v=qHSoU-fH1KY http://www.youtube.com/watch?v=7zqAK2DB-W8 Sarajevo kliče \"Alahu ekber\" http://www.youtube.com/watch?v=XQ7XEKrC_9I

ovaj Bilic je cudo od muska! :) predobar je! :)

svaka chast, dechki.