ja pamtim jugoslaviju. i prava je sreca pamtiti tako nesto, makar odrasti u takvoj zemlji, tog duha, tog osjecaja slobode, te ljubavi medju narodima, tog entuzijazma, izgradnje zemlje, tog uspjeha u svakom pogledu, ekonomskom i svakom, tog ugleda u svijetu, postovanja istoka i zapada, crnih i bijelih, i zutih...to nigdje nije postojalo niti ce kad postojati. I posto ja znam, a znam i sta je ovo sad, to je samo da zaplaces iz sveg glasa, kako se kaze...stvarno strasno sta uradise....uzasno.