Šturlić su držali hrvatski plemići Šturlićki, najpoznatiji je bio Benko Šturlić i franjevac Nikola Šturlić vikar Bihaćkog samostana. Ovo mjesta kao i ostala mjesta u nekadašnjoj hrvatskoj krajini, danas poznatoj kao bosanskoj krajini, pripadala su hrvatskim plemićima. Stanovništvo tih krajeva iako je primilo islam bilo je dugo vremena svjesno svog hrvatskog porijekla. A vjerujem da i danas povijesno pismeniji krajiški muslimani znaju da su oni etnički Hrvati.
@Stjepan III. Imas po bosni primjera gdje su se nade hrvatice tetovirale po rukama da se zna cije su pa da ne padnu pod turcina, to su istine i cinjenice, a srbi su svoje davali turcima
@pro et contra, Daj bar jedan dokaz. Primjer, hrvatska plemićka obitelji Ikić iz stare župe Vodica u Pounju, koja je većim dijelom izbjegla u kršćanski dio Hrvatske, tamo ih sada ima 138 obitelji u tridesetak naselja, svi Hrvati, a onaj dio koji je ostao u Turskoj Hrvatskoj broji 89 obitelji i oni su Bošnjaci. Sličan je i slučaj s pounjskim Bišćanima, čijih potomaka izbjeglih u Hrvatsku ima 401 obitelj i svi su Hrvati, dok su oni koji su ostali u BiH danas svi Bošnjaci, jer su prešli na islam.
Pa i u zapadnu Hercegovinu su doselili Albanci katolici, a danas su Hrvati. To su bili Albanska plemena Gruda, Hoti, i Klimenta. Klimente su doselile i u Jajce, imas Hrvatsko selo zove se Klimenta.
@AmellemA
Možda bi se i upustio u veću raspravu da ti kao izvor znanja i dokaza ne služi bošnjačka Wikipedia. Inače, istina je da na području BiH i RH ima naselja koje su osnovali doseljenici iz Albanije, ali ti doseljenici su bili pretežito slavenskih korijena uz mali postotak etničkih Albanaca.
Istina je da na području BiH i RH ima naselja koja su osnovali Albanci katolici. Krajem 17. vijeka izdešavalo se nekoliko neuspješnih buna na sjeveru današnje Albanije a dijelovi pobunjenih plemena su raseljeni u Istru, tačnije u selo Peroj blizu Pule i u Selo Arbanasi blizu Zadra. Treća skupina je naseljena u Hercegovinu.
@AmellemA
Doseljenici su bili pretežito slavenskih korijena, malo je bilo etničkih Albanaca. U prilog tome su njihova prezimena koja su u vrijeme dolaska završavala na -IĆ, Kao npr. Marušić, Grdović, Martinović. Popović, Lučić, Margičević... I pričali su slavenskim jezikom uz ponešto albanskih riječi.
@AmellemA
Ali ti ne želiš shvatiti da se ne radi o etničkim Albancima nego o Slavenima. U Peroj su doselili ljudi koji nose tipična slavenska prezimena, koja završavaju na ić. U Peroju nema ni traga etničkim Albancima dok u Arbanasima kod Zadra ima manji broj prezimena koja ne završavaju na ić, te bi ih mogli povezati sa Albancima. Ali ih ponovno jezik odaje, jer on kaže da se radi o Slavenima. A za Hercegovinu nema pouzdanih podataka, sve se svodi na izreku "rekla kazala".
Ni pismeniji Krajiški Bošnjaci muslimani ne znaju svoje pravo etničko porijeklo. Šokavsko ikavski jezik, narodna nošnja, običaji kod udaje, ženidbe, smrti, kumstva, pjesme, vezovi i unutarnji interijer sa tkaninama ukazuju na zajedičke elemente kulture iz Dalamcija, Like, Slavonije ali i Mađarske. Jednostavno to je tabu tema u kulturi ovog naroda koja se sada ponovo otkriva iz raznih izvora. Prvi Austrijski popis govori da se u Cazinskom kotaru tada našlo cca 30 00a.
S obzirom na učestale ratove na granici i relativno skromne prirodne uvjete to je za to vrijeme prilično veliki broj stanovnika u tom kotaru. S obzirom da se današnja granica Bosne na zapadu uspostavljala do kraja 19 i početkom 20 stoljeća, povijesni izvoru upućuju da se gubljenjem dijelova Dalmacije, Like, Slavonije, Mađarske stanovništvo sigurno planski pomjeralo na granična područja gdje je bilo mjesta, tako da je taj prostor dolaskom Austrougarske imao zavidan demografski potencijal...
@Ned15, Alaga Dervišević obrazlažući krajiški identitet i historiju Cazinske krajine na jednom skupu 1993. godine u Berlinu prilikom odgovora na pitanje postavljeno od strane jednog od prisutnih Krajišnika parafrazirao Hamdiju Kreševljakovića i rekao: Kada su Turci osvojili današnju Cazinsku krajinu, ona je bila totalno hrvatska i katolička... Tada su se Turska i Austrija dogovorile da se stanovnici ovoga kraja isele, što je jedan manji dio i učinio, a velika većina nije, nego su prešli na islam
-(Dervišević: 2006, 266 – 267.)
Tako je ovo stanovništvo koje je jednim djelom porijeklom iz Like, Dalmacije, Zadarskog zaleđa... bilo koncentrisano na malom prostoru, gusto naseljeno i u specifičnim uvjetima života. To stanovništvo je razvilo osobeni način života i unutarnje odnose koji se ne mogu sresti u drugim dijelovima Bosne... (Filipović: 2007, 28.)
To stanovništvo se u razvoju svoje etnogeneze u 20 stoljeću priključilo Bošnjačkoj naciji. Dio ih se priključio Hrvatskoj naciji. Ne treba to ništa mistificirati da su Krajišnici najmlađa komponenta Bošnjačke nacije i Bosanskog kulturnog kruga... Ima tu primjera odmah u Hrvatskoj gdje su Dubrovčani, Istrijani, Rječani, dio Zadrana i Međimuraca najmlađa komponenta Hrvatske nacije i Hrvatskog kulturnog kruga.
Pa ikavski govor muslimana u Pounju najdirektniji je trag njihov etničkog porijekla. Taj trag ih vezuje sa Hrvatima ikavcima Dalmacije, Like, Slavonije, primorja...
S obzirom na učestale ratove i da u Bosni sutra može početi rat. Te da velike sile koje ruše države ili im pomjeraju granice opet u Bosni mogu napraviti rat,stradanje, pomjeranje stanovnika, sudbina krajiških Bošnjaka je neizvjesna. Također pretenzije Hrvatske prema ovom prostoru su neopravdane jer se Hrvatska kao i Bosna demografski prazni. Možda nam velike sile nasele ovdje neke nove ljude na način da starosjedioci postanu manjine.Ko zna ko će ovdje živjeti za 50-100 godina.
Ni pismeniji Krajiški Bošnjaci muslimani ne znaju svoje pravo etničko porijeklo. Šokavsko ikavski jezik, narodna nošnja, običaji kod udaje, ženidbe, smrti, kumstva, pjesme, vezovi i unutarnji interijer sa tkaninama ukazuju na zajedičke elemente kulture iz Dalamcija, Like, Slavonije ali i Mađarske. Jednostavno to je tabu tema u kulturi ovog naroda koja se sada ponovo otkriva iz raznih izvora. Prvi Austrijski popis govori da se u Cazinskom kotaru tada našlo cca 30 000 stanovnika.
@Stjepan III. Nije sporno da je Cazin do 1576. godine bio katoličko-hrvatski prostor i sjedište kninske biskupije. Za vrijeme osvajanja dio stanovništva je pobjegao prema zapadu, dio prešao na Islam i ostao, dio otišao u roblje. To je bila praksa. Osvajač postavlja pravila i ne daje poraženom nikakvu priliku za iseljenje. Nije bilo nikakvog dogovora sa Austrijom oko zarobljenog stanovništva. Čovjek, žena i dijete su bili roba koja se vrijedno prodavala u roblje od Cazina do Istanbola.
Krešavljaković je bio povjesničar (učitelj) koji je malo uljepšao surovu stvarnost tog vremena. Za bilo koju tvrdnju iz povijesti ili dogovor mora postojati konkretan izvor , dokument o dogovoru Osmanlija i Austrije iz tog vremena. Ima primjera u Bosni gdje je katoličko stanvništvo ostalo pod Osmanskom vlašću sa skromnim posjedima uz plaćanje poreza i svega ostalog što uz to ide.
@Stjepan III. Pitanje je da li krajiški Bošnjaci u svom nacionalnom razvoju i svijesti od 16 stoljeća do danas osjećaju višeslojnost svoje nacije, kulture i svega što se s tim podrazumijeva. Jesu li bliži "bosanskom kulturnom krugu ili hrvatskom kulturnom krugu" ? Mislim da su bliži bosanskom kulturnom krugu mada ima mali broj onih koji su usmjereni prema hrvatskom kulturnom krugu. Isto pitanje bi s moglo postaviti za Istru i Rijeku koji su Hrvatskoj pripojeni tek 1945. godine.
Pomenuo sam Istru i Rijeku od 1945. godine. Mislim da se Rijeka više integrirala u hrvatski kulturni krug (ambijent) dok je Istra ostala i dalje više pod utjecajem italijanskog kulturnog kruga do danas. To su procesi koji traju dugo, a ratovi i migracije ih mogu ubrzati, usporiti ili prekinuti. Ako bi Bosna ušla u EU i ako bi ostao šengenski režim granica, te ne bi bilo rata i velikih migracija, za 50-100 godina se Cazinska krajina možda može okrenuti prema hrvatskom kulturnom krugu ili ne ?!
@Stjepan III. Sličnu analizu možeš napraviti po Dalmaciji gdje imaš prezimena kao što su Berber, Mula (kao Mulamustafa) itd... koji nemaju veze Dalmacijom. A opet ko su Dalmatinci - mješavina Ilira, Grka, Rimljana, Vlaha(Rumuna) i Slavena i tako u nedogled.
@Ned15. Predlažem ti da pročitaš, ako nisi, knjigu Bihać i Bihaćka krajina, autor Radoslav Lopušić i kratku povijest Balkana, autor Mark Mazower. Pa ćeš se sam uvjeriti da je između predstavnika Osmanlijskog carstva i Habsburške Monarhije bilo razgovora, pregovora i dogovora u svezi preseljenja stanovništa u pograničnoj zoni imperija. Nije slika tog vremena tako crno-bijela kako se na prvi pogled čini. Postojali su i tada međudržavni sporazumi, u ovom slučaju između Porte i Habsburga,-
@Ned15. Danas nije upitno da većina krajiških Bošnjaka ne osjeća višeslojnost svoje nacije. Sam prelazak na Islam i prihvaćanje cjelokupnog okupatorskog identiteta, te više stoljetna odsiječenost od svoje hrvatske matice su učinile svoje. Došlo je do potpunog odnarođenja. Pa iako se u većini radi o etničkim Hrvatima, oni se danas osjećaju i izjašnjavaju kao Bošnjaci. I to treba prihvatiti i poštivati. Ali pri tome ne treba iskrivljivati ili prešućivati povjesne činjenice vezane za njihov-
-prvotni identitet. Kao što se to i ovdje radi. Naime, gore je slika sa spomen pločom iz koje se ne vidi kome su pripadali plemići Šturlići? Zašto se krije da su to bili hrvatski plemići? Neinformirani ljudi, kakva je većina u tome kraju, misle da je to bio neki Turčin ili u najboljem slučaju neki domaći musliman koji ima veze sa Bosnom. Ali ne daj bog da bi plemići Šturlići imali ikakve veze sa Hrvatima.
@Stjepan III. Pročitao sam i imam knjige koje si naveo. Međudržavni sporazumi na području "Cazinske krajine" o preseljenju stanovništva u pograničnom području su vezani uglavnom za fazu opadanja moći Osmanskog carstva kada su bili prinuđeni da ih potpisuju. U pravoj fazi kada su osvajali ta područja i vodili male lokalne ratove takve sporazume nisu potpisivali. Austrija je uglavnom uspjela sačuvati sve te sporazume u svojim vojnim arhivima i lako se sve može provjeriti i već se to istražuje ...
@Stjepan III. Povijesne činjenice o kojima govoriš se istražuju u svim segmentima društvenih nauka i polako će to sve izaći na vidjelo. Samo je problem što su mnogi domači istraživači subjektivni i ne poštuju suvremene istraživačke principe i metode. Previše je to mala povijesna epizoda da bi se njome pozabavili vrhunski svjetski istraživači. HR ima mnogo složeniju etničku i demografsku strukturu od BiH i jako malo se u javnosti navode susjedni utjecaji u formiranju HR nacije i ukupne kulture.
