Samo mi nije jasno gdje im je nestala savjest, kako ih ne grize. Pored sve muke ljudi se zaduze, kredite dizu da bi njima mogli platiti, za nesto sto oni svakako treba da rade.

Eto koliko za njih vrijedi ljudski zivot..par stotina maraka i onda sjednes i zapitas se doista kakvi su to ljudi i sta je njima bitno..a dobiju platu..pa jako dobro profitiraju od farmaceutskih kompanija i jos od jadnog naroda..

Izgleda da njima ne vrijedi zivot, a ironija u svemu ovome je sto od tih zivota i zavise. Ne znam meni je neshvatljivo kako ne saosjecaju sa ljudima, il je to vise pored tolikih godina rada postala samo rutina. Pa im sve to dodje kao radniku u trgovini izlaganje rafa. A kako imaju los pristup pacijentu, to je nevjerovatno.

Da ovo je tema o kojoj se cjelokupno drustvo mora minucioznije pozabaviti a ne..to svi znamo ali niko javno ne prica o tome..bez obzira koliko godina radili..nezamislivo je uporediti bilo koji posao s spasavanjem ljudskih zivota..

Eh trebali bi se zabaviti itekako ako nista radi nas samih. Ali ne, kao sto ti kazes, svi kazu jeste tako je, tako je ali to je samo prazna prica nista djela. Naravno da je zalosno sto se neki posao moze uporediti sa spasavanjem zivota, to je nezamislivo ali ipak su toliko potonuli u ocima ljudi da moze sve.

Mi se "moramo" mjenjati iz korijena i evoluirati..da bismo imali koliko toliko zdravo drustvo..a ovo je samo jedna od problematika u koju smo htjeli..ne htjeli svi upleteni kao u paukovu mrezu..nadam se da ce biti u buducnosti doktora u pravom smislu te rijeci a i da cemo mi kao drustvo biti svjesniji i step by step rjesavati ka boljitku sviju nas..

Upravo tako, iako mozda izgleda kao nemoguca misija, ne preostaje nam nista drugo nego da se nadamo a bogami i potrudimo, pa da se sve ovo jednog dana promjeni. ;-)

Zivot nije setnja kroz cvijetni park..vec trnovit put s mnostvom prepreka..trnje treba cistiti a ruze saditi..ponekad prepreke izgledaju nesavladive kao u ovom slucaju..ali da bismo prenijeli brdo..treba poceti s prvim kamenom..a da bismo prevalili 1000 milja treba napraviti prvi korak..buduci da cemo se suociti s ocekivanim i neocekivanim poteskocama..nuzno je strpljenje..upornost..odlucnost..permanentna borba i istinska vjera u bolje sutra nas i narastajima koji dolaze..;)

hahahah kako si to sve lijepo opisao, ja ostadoh bez rijeci. Potpisujem od rijeci do rijeci ;-) Bilo je zadovoljstvo razmjeniti koju rijec s tobom. :-)

Pa evo duze smo oko ove teme razgovarali tako da su me i emocije ponijele..i iz duse sam to napisao..i iskreno vjerujem i cvrsto se nadam da ce i nasa svijest o toj problematici proraditi..i svi sretniji zivot imati..i meni je bilo zadovoljstvo razmijenjivati misljenja s tako jednom zrelom..intelektualno nadahnutom..elokventnom i pronicljivom damom..;)