Mozda bi bilo pametno da prestanu odvajati djecu u svim skolama u Bosni. Neka svi uce po nastavnom programu entiteta, kantona ili cega vec, a jezik je svakako srpski, bez obzira da li ga zovu, bosanski ili hrvatski. U Bosni se uvijek govorio, govori i govorice se srpski jezik. To cak ni svemocni zapad ne moze da promijeni, iako pokusavaju vec vise od 100 godina.
BIH starija od srbije
Bosanski jezik stariji od srpskog
srbi pisu nasim pismom
Bosanski jezik ukinut 1908 od strane au. i nametnut smrdsko-hrvaski
U Bosni se oduvijek govorilo bosanskim jezikom
Vidis, dreamsicle, ti si ucio po nekom "budibogsnama" nastavnom programu i sad moras da ispastas cijeli zivot. Zato treba spasiti djecu iz Vrbanjaca da ne dozive tvoju tuznu sudbinu.
Vlado, bilo bi veoma dobro kad bi se to pravo moglo oduzeti, da se ljudi vise ne zaludjuju glupostima i lazima. Da jednom krenemo naprijed i da svi prihvate bar osnovne cinjenice, istorijske, lingvisticke i sve ostale.
Dok se to ne desi, pojavljivace se ovakvi kao dreamiscle ili cak i gori, sa svojim glupostima i mi cemo vjecito da cupkamo u mjestu.
Jezik je srpski i samo on postoji. Sve ostalo su izmisljotine.
Wiki:copy-paste:“...-Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. vijeka) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski.
-Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".
-Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom".
-U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. vijeka) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.
Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, ilirički/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković: "Bošnjak rođen u selu Jelaskama sjeverno od Vareša koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijević, Stjepan Margitić, Ambroz Matić, Luka Dropuljić, Ivan Franjo Jukić (Slavoljub Bošnjak), Martin Nedić, Anto Knežević itd.
-Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
-Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575 - Rim 1650), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).
-Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu,itd...“
