Kako mi je muka ovo čitati... Sjetim se rata, šećera od 90KM, šverca, lopova što su dijelili humanitarne, odbijanja u Merhametu... ali tada sam bar imala utjehu, da imam pogrešno ime, a kad ovo vidim shvatim da je ponekad lakše neljudskost pripisati nacionalizmu, nego egoizmu i pohlepi. Ovo je za prijekog suda!
jooooj N... sve jasno... :(((
nakon rata, kada je krenula obnova THW je dijelio gradj.materijal...svi dobili, sem nase familije. pitali u MZ, kazu ne moze, nije tata u SDA. rekoh -nisam znala da je THW ogranak SDA... odem u THW, nadjem nekog stranca, objasnim mu situaciju, covjek POPIZDIO, ali doslovno...i sav materijal koji nam je pisan dostave nam duplo...tata htio vratiti, nisu htjeli ni cuti...nismo znali sta s tim, pa tata poklanjao...ta nece praviti duplu kucu :)))
N_...među onima koji od "ljudskog" imaju samo tijelo, mi nemamo pogrešno ime, nego pogrešno prezime...nije važno jesi li Muhamed, Ante ili Dragan, važno je "čiji" si Muhamed, Ante ili Dragan...
nemas se ti sta crveniti... :))) to su cinjenice, nije suplje hvaljenje... ima vec jedan period da pratim sta pises i mogu ti samo reci da mi je drago da ima jos uvijek intelignetnih i postenih ljudi ovdje ;)
@lik555
strasno mi je zao, ali nije... komsinica Azra stavila krst oko vrata, rekla da je Marija i tek tada dobila... nemoj misliti da je ijedan narod, ijedna organizacija bila bez greske, bez diskriminacija drugog, bez sranja...
Sarajevo, ne znam, ali znam da je regularni put i poštenje najteži put.
Vinja.. kod nas su svi dobili stakla od MZ.. mi ne.. nikada.. ali ja nisam htjela da gledam te face radi stakala.. Jeftinije je platiti stakla, nego pričati sa nečovjekom. Tebi svaka čast, što si se snašla :)))
lik555 ja od caritasa nikada nisam dobila ništa, ali znam da su dijelili.. doduše za Hrvate su bili namjenski paketi. Imali su spiskove i fratri su obilazili ljude, a za ostale je bio mislim jedan dan u sedmici ili mjesecu ili nakon prolaska konvoja ili kako već i tada su ljudi išli i čekali i dobijali pomoć.
Sarajevo
ista sam ti...:)
Lik555
Izvini... u Sarajevu sam čitav život.. jaslice, obdanište, osnovna, srednja, faks, posao...i od tih ostalih katolika koji žive u BiH ne sretoh ni jednog, tako da sam navikla da kažem Hrvati.. i nije mi namjera da nekoga namjerno zaboravljam.. nego čistom navikom rekoh Hrvati..
@lik555, ne pricam gluposti, nego cinjenicu sto je zena bila prinudjena da uradi kako bi dosla do komada hljeba. Nisam rekla da je to bilo sveprisutno, stalno i od svih djelatnika caritasa, samo kazem da nije istina da su uvijek i svuda dijelili svima isto bez obzira na ime. ne vjerujem da si bio sveprisutan na svim punktovima za podjelu, pa da znas ama bas svaku situaciju kako je prosla ;) fizicki nemoguce. A ako i dalje tvrdis da NIKAD NIKO pri podjeli u caritasu nije diskriminisan zbog imena, onda ili si bezobrazan pa lazes ili si tupavo naivan.
N... nije stvar u parama, mada kontam zasto si otisla i kupila staklo. Mene ce moj krmaluk pojesti jednom... od kad znam za sebe slusala sam tatinu reakciju na moje ponasanje "ne mozes ispravljati krivu drinu"... a ja sam svaki put govorila - mogu pokusavati! jezivo sam tvrdoglava i mrzim nepravdu. za pravdu i pravicnost bih uradila ne znam ti sta. cak sam otisla u MZ , rekla im da smo dobili dupli materijal i pitala treba li im :P hahahahaha kada takve tokmake sjednem na mjesto, nema mi veceg gusta... :D sada radim na takvom mjestu da mi mnogi od njih pokusavaju pokucati na vrata... zao mi je, ne primam pripadnike nijedne stranke ;) :D sve to dodje na svoje...
mir i ljubav svim dobrim ljudima, ma kako se vi meni zvali :))))
lik555, de mi pricaj sta je caritas iz MO poslao :))) licno sam nosila i tamo i u CK od sebe i svoje familije. ne moze se proci tuda od auta, ljudi samo istovaruju, nevjerovatno nesto.
vidi...generalno caritas je jedna humanitarna organizacija, s ispravnom namjenrom i svrhom. ALI to ne znaci da u nekom momentu , na nekom mjestu neko iz tog caritasa ne napravi pokoje sranje, kontas? moze meni neko biti drag ne znam kako , ali volim realno sagledati stvari ;)
vinja...rodio bih se kad bih znao odgovor na samo jedno pitanje...cijeli moj život i pogled na svijet bi se promjenio...samo kad bih znao odgovor...da li su u većini ljudi kao ovaj u ovom tekstu ili su u većini ljudi kao ti i još par njih
Sarajevo :))) mislim da je svaki covjek slozen mentalni sklop sklon raznim promjenema tokom zivota. ako je neko bio los, ne znaci da sutra nece biti dobar i obrnuto... covjekov karakter nije bas konstanta... bar ja mislim... svaki pametan covjek sazrijava, mijenja se, mijenja stavove u skladu sa stecenim iskustvom i znanjem... tako da mozda u jednom trenu preovladavaju losi, u nekom dobri... to je proces...osvjestiti ljude sto je to dobro, a sta ne... e, sad, nekom dzaba pricati, neko je rodjeni kreten... licno sam okruzena samo dobrim ljudima, lose eliminisem bez imalo dvojbe... evo i ovdje svako uglavnom komunicira s nekim s kim ima "zajednicki jezik"... i pri tome ne mislim na jedan od tri sluzbena :P :D
reci cu ti nesto, Sarajevo... u ratu sam prosla tesko sranje... sve tri vojske su pucale na moju familiju, sve tri vojske su dolazile "da nas vode", nikom nismo valjali... i svi smo ostali zivi... masa ljudi tokom rata, neki su stari prijatelji i komsije, neke sam doslovno prvi put tada srela - su rizikovali svoje zivote da bi nas zastitili... i evo, svi zivi :))) mozda ipak dobri preovladavaju, sta mislis ;) hajde, valjda sam ti ovom pricom barem malo pomogla ;)
Vinja draga... o ratu i poslije rata bih mogla napisati roman, kao i ti, a vjerovatno i svako ko je pokušao da se ponaša na neki normalni, ljudski način...al' uvidjeh da vrijeme sve kockice složi na mjesto...
Usput, kada spominjete ljudskost... ja lično mislim da se većina ljudi rodi bazno dobra, ali da su odgoj i obrazovanje, odnosno nedostaci u istim ključ za kasnije deformitete ličnosti.. (zbog toga se plašim onoga što nas čeka u budućnosti..)
N... pretpostavljam sta si prozivjela... vjerovatno kao da smo skupa bile... ali hajde, vrijeme prodje, sve sjedne na svoje mjesto...
sto se tice ostalog...vjerujem da mnooooogo mnogo na razvoj licnosti utice ponasanje roditelja, ali i okoline, nazalost, koju ne mozes bas iskontrolisati, ali isto tako utice i samo obrazovanje, knjige koje citas, muzika koju slusas, predstave koje gledas... sve su to sicusne puzlice koje polako sklope sliku kompletne licnosti... a danas djeca gledaju roditelje kako mrze, preziru, kradu, lazu, gledaju indijska sranja na TV, a uz to ne citaju NISTA, pa ni obaveznu lektiru, slusaju zadnje sranje koje bi prije rata bilo zabranjeno kao sund, a na predstavu ih ne bi tenkom otjerao...
:))) od prilike moje molitve uvijek i zavrse na "svim dobrim ljudima na svijetu", a osim toga... ja kad se jednom zakunem, tu nema odstupanja...a moja prva ozbiljna zakletva je zavrsavala ovako : "...čuvati bratstvo i jedinstvo svih njenih naroda i narodnosti i cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir!" :D
brate, ljudi poput tebe ne udju samo u misli, vec i u srca... ziv ti nama bio!
Vinja
Ti objasni zašto se plašim budućnosti..:) al' da dodam malo.. krucijalni period je onaj početni... ona dječija faza od milion "zašto", pa do prvih nevaljastih djela, koja se ili ukore sa obrazloženjem ili podrže.. Kada se podrže ili ne primijete.. klupko samo dalje ide..
N... ni prvi ni zadnji put da se nadopunjavamo... uhhh kako si u pravu za to klupko... heeej... neki dan sam posmatrala bahatost i bezobrazluk curice od 4 godine na koji njena prisutna mati ne reaguje. Moja curica je to u cudu posmatrala i objasnih joj da se tako ne valja ponasati i bla bla bla i ta se mati naljuti na mene :))) ispade da joj blatim dijete... koje je dijete, pa valjda zato smije biti bahato, drsko, zlobno, bezobrazno... iskreno, veci me strah obuzme kada vidim zlobu u djetetu, nego u odraslom covjeku... jezivije je...
I onda takvo dijete odraste, progura se u logistiku i gleda kako drugi gladuju, dok u džepu čuva ključ od skladišta sa hranom... ko je kriv? Ti si objasnila ko.
e sada treba naci mamu od ovog cike sto ne da kljuc od magacina i posteno je izdevetat! :) ma... mislim da je jos nivo iznad u razvoju postignut kada se uspijes izdici cak i iznad onog sto su te roditelji ucili, pa skontas i njihove propuste i pogreske...ne zato da bi im imao sta na nos nabiti, vec kako bi sam postao jos bolja osoba nego sto su to oni u tom trenu mogli, htjeli, znali od tebe da naprave... svi grijesimo. i ja. a roditelj sam. i nadam se da ce moja curica znati izdici se iznad svih mojih gresaka... N... kao da je bog imao jedan mozak, pa ga podijelio, pogodi kome :))) rijetko s kim se ovako "nadopunjavam" :))) Sarajevo... ne moras vjerovati, ali neciji jedan lajk je "tezi" od stotinu necijih (dis)lajkova ;) kao i u RL :)))
Haubice
To znači da sam bila u situaciji u kojoj ni jedno ljudsko biće ne smije odbiti da pomogne drugome, a ne humanitarna organizacija. Dakle došla sam i to nakon poziva jedne zaposlenice Merhameta, koja je radila na terenu i saznala za mene. Tražili su mi rodni list i nakon toga onim snishodljivim tonom rekli da nemaju ništa da mi daju. Jasno?! Nikada više nisam otišla. I živa sam, uprkos svima!
mb koliko sam ja shvatio, ovdje je govor o određenim humanitarnim org koje dijele pomoć za određene ljude. Pomoć iz MZ je bila državna. Isto kao što je N odHebao neko iz Merhameta, odhebali su i moju rahmetli staru iz caritasa, tamo je otišla jer je merhamet bio daleko a grad je tih dana bio pod žestokom paljbom.
Ako tvrdiš da je Merhamet dijelio apsolutno svima, ili Caritas i sl...možda su tvoja iskustva takva ali evo moja nisu.
oh oh osjecam sok i nevjericu! da li je moguce, ljudi da li je uopste moguce da u bosnjackom narodu postoji jedan jedini covjek koji bi vrsio diskriminaciju???? da li je moguce? samo jedan? ne? svi divni, tolerantni... a onda je svitac zamotao cokoladu...
pa jbt, upisite se u ginisovu knjigu rekorda, kao prvi narod koji nema nijednog jedinog covjeka koji bi diskriminisao nekog drugog koji tom narodu ne pripada...
Vinja... tako to jeste... ali u meni ova priča budi vir prošlosti, jer se sjetim koliko sam bila naivna i mlada... i koliko sam vjerovala u ljudsku dobrotu te kako sam skupo platila to vjerovanje.. mada... sjetim se i nekih ljudi, koji su me iznenadili upravo dobrotom i nesebičnošću, a koji su mi (nam) bili niko i ništa..
Sarajevo, ti si finim riječima objasnio haubici suštinu... ja ću se suzdržati od iznošenja lične priče, jer izbjegavam totalnu personalizaciju, pošto je Sarajevo ipak bilo i ostalo mahala...
Haubice ti očekuješ od mene da ispričam ličnu priču na javnom portalu? Aham....:) Usput, s obzirom koju količinu mržnje posjeduješ u duši, ne želim ti pružiti zadovoljstvo da se naslađuješ, jer ti nećeš osjetiti saosjećanje, nego samo zluradost. Toliko sam te upratila.. Dakle.. vjeruj ili ne vjeruj.. tvoja stvar.
Vinja draga... baš tako.. neki dan ocu spominjem jednu gospođu koja mi je učinila dobro u februaru 1994. godine... takve ljude pamtim i ako se ikada desi prilika da im vratim dobrotu, jedva ću je čekati..
Ahaaaa... fajterka dakle... a u kojoj si jedinici bila haubice, ako ćemo krenuti s ličnim pričama? Na kojim terenima? Gdje si čuvala stražu? Gdje si ranjena? Usput dupla humanitarna i cigare nisu bile tada ni tako malo... a da ne spominjemo drva i vodu..
Nemam problem. Tražim te, ali zanimljivo, nigdje na netu nema spiska vojnika te jedinice? Ne znam samo zašto? Doduše, vjerovatno se može naći spisak u organizaciji Zelenih beretki jel' da? Nekad su bili na Obali..
Dakle ovako. Ja sam bila supruga velikog čovjeka koji je poginuo u jesen 1992.g. i majka bebe koja je, iako je bila "mješanac" trebala da jede. I za tebe sam gospođa.
N...duso... zao mi je :((( i dobro ti je Sarajevo rekao, nemoj vise... ne bacaj bisere pred svinje... sjecas se onog debila koji te smarao, kada sam ti rekla da jednostavno pustis zlu da prodje pored tebe... pusti... tvoje vrijeme i tvoje energija su puuuuno vrijedniji od toga da ih tratis na nekog ko bljuje mrznju. Nije vrijedna pomena, nije vrijedna komentara, nije vrijedna zraka koji dise... jadnica... pacenica... moze ti je samo biti zao...toliko pakosti ostavi rupu i u dusi i u glavi... zlo tretiras kao govno, okrenes glavu na drugu stranu i prodjes, da ti ne smrdi...
Haubice
izgleda da mnogo toga ti ne znaš.. Čudno... nakon silnih uvreda... ja za tebe osjetih samo sažaljenje. Osjećaji su baš čudna stvarka.. Ne moraš mi vjerovati i nastavi paranoisati.. Tebi je tako lakše i to je ok. Svako se sa svojim demonima bori na svoj način. Moj i tvoj način su dijametralno suprotni, jer si ti izabrala da mrziš.. Tvoja šteta..
