arci, kao što vidiš na ovim slikama vodu preko krovova tako su mene nekakve emocije potopile...užas...
pisao sam Klixu ako hoće da im uradim jedan članak i nekoliko fotki...ako pristanu vidjet ćeš...za plakati
ulazio u nekoliko kuća, voda do koljena, pomažeš ljudima koji ne mogu sami, ne možeš da "pročitaš" šta znače ti izrazi lica...pomažeš im da izbacuju stvari...misliš da će biti sretniji zbog toga...i onda u po frke skontaš...da ne bacaš potopljene i neupotrebljive stvari...bacaš ljudske uspomene...i shvatiš onda ta lica...te kisele osmjehe...i želiš isto što i ti ljudi...da se nikad nismo sreli u životu
Joj tugo moja,...i tebe je ovo posjetilo na rat?
Veliko si srce i puno si sevapa zaradio i uvijek ćeš imati puno dobrote i dobre energije da dijeliš drugima. Svaka ti čast.
U ratu imaš nekog konkretno da psuješ...ovdje ne baš...kakva energija draga arci...to možda ova mlađa raja...
Svaka čast svima koji su na bilo koji način učestvovali u bilo kakvoj pomoći bilo kome...treba im pomoć malo je reći...
hebeš dobar moj commi...ne postojiš kad vidiš neke stvari, nit postojiš ti niti bilo kakva tvoja osobina, nisi ni dobar ni loš, nisi ni bogat ni fukara, nisi ni pametan ni glup...nestaneš u tom nekom hebenom muku i tišini
Dobro si rekao, plivaš u emocijama, sad ako ne napišeš nešto za Pulitzer-a, nećeš nikada :) Nemoj zamjeriti što te malo peckam ali i mene si ganuo do suza, zaista i tebi hvala za to.
A za pomoć...ni u snu nisam sanjala koliko je ljudi spremno pomoći i u namirnicama i u lovi (bar ovdje gdje sam ja). Tako da će se sve posložiti, vidjećeš.
Dušica bosanska, emotivna... trenutno sam se sjetila ovog refrena:
"...Gdje, pokazi mi
gdje, kad tuzne sudba ne voli
i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smijesna trna, ili snom..."
