Kod Dbau je simbolika masine posebno naglasena na zivim svirkama, gdje se elektronika cini kao dobar nastavak i produzetak \"mehanike\" benda. U jednom od prethodnih komentara se kaze da je \"vokal iza svirke\", ali ko je slusao Dbau ranije, zna da je filozofija iza benda takva da se izbjegava guranje necega u prvi plan. Vokal ostavlja mjesta svirci, pa to neupucenima djeluje kao nedostatak. Ovaj album se kod mene uspjesno vrti u autu duze vrijeme i odlican je za laganu gradsku voznju. \"Masina\" je dosljedna u jednom nenametljivom stavu i, s \"masinske\" strane, ono sto je bitno kod Dbau nisu kilovati snage vec snazan obrtni momenat koji nakon onih dugih, potmulih dionica uspije da se u potpunom balansu podigne i izbaci stvar, bez obzira o kojoj pjesmi na albumu se radi. Taj \"krak sile\" koji daje zamah ili momentum zavisi od kvaliteta materijala, a ko zna nesto o istoriji benda, znace da je to kvalitetan i tezak \"metal\" koji masini daje stabilnost.