Razgovarajte, vrištite, galamite, razbije čašu, ali ne dižite ruku na sebe. Život je jedan i sve se može popraviti, samo morate spoznati to. Nema problema ili životne okolnosti koja se ne može prevazići, samo shvatite da je to sve život i da jedan dan nam nosi pad, a možda već sutra uspon u životu.
Kad dođeš u ovu fazu, izlaza nema, niti povratka. Ne nose se svi isto sa stresom. Nekome je, na primjer, otkaz na poslu ništa, a neko zapadne u depresiju. Ovo se proizilazi od roditelja, strogih, nerazumnih.
Zar iko misli da ljudima odjednom prahne da se ubiju, pa skoce sa solitera? Je li stvarno tako? Nije i necemo se praviti nevjesti, nego preuzeti dio krivice sto nismo slusali, sto nismo shvatili ozbiljno i sto smo omalovazavali tudje probleme i patnju. Znaju bliski ljudi i te kako, nemojmo se lagati, samo ih boli k dok ne bude vela havle, a onda je, nazalost, badava sta bi bilo da je bilo.
