Ako ovaj naturalizirani americki par sada jos dobije sina, pa ga zena (Vijetnamka) u znak zahvalnosti sto joj je muz (Kubanac) uzeo prezime da se ne ugasi nazove po NJEGOVOM ocu vi cete se, pretpostavljam, opet cuditi...? Lijepo je govoriti o moralu, etici, kulturi, obicajima itd. ali zivot nekada postavlja ogromne prepreke koje ljudi nalaze nacin prevazici i ostati zajedno kao familija sa uzajamnim postovanjem i ljubavlju, a to ponekad nije lako, posebno ne za dvoje ljudi koji su se kao izbjeglice izborile za novi pocetak i zivot u drugoj drzavi u kojoj su oboje stranci. Nadam se da necete przivjeti zivot poput ovo dvoje ljudi, da cete ipak bolje proci i da necete nikada biti u mogucnosti da shvatite s cim su se sve njih dvoje nosili kao siromasni useljenici u Americi, ali i da necete ujedno osudjivati ono sto ne razumijete jer nemate takvo iskustvo. Ne sudi da ti se ne sudi! Ovo dvoje je dovoljno propatilo, a ja im zelim sve naj i njima i njihovoj djeci ako ih odluce imati.