Da te Mehmed Bajraktarević poslije rata odmah zaposlio u Muzičkoj školi Ilidža, 1997( u oktobru 98-e primljen sam po konkursu, I to se daa provjeriti) kada nije bilo baš popularno primati Srbe na radna mjesta.(I ta ti je DOOOBRA!) Da ti je dao (mozda je tebi dao, meni je to dao zakon)stalni radni odnos i pustio te da radiš do svoje 62 godine ( A STO NE DO 65, PO ZAKONU?) života i da te penzionisao nakon što je dobio dokument iz penzionog osiguranja Srbije (Beograd) da već 4 godine primaš punu srbijansku penziju a u Bosni u muzičkoj školi imaš stalno radno mjesto (Zamjeram mu sto me ranije nije otjerao, barem bi kao covjek lijepo zivio, a ne vozikao svakog dana koleginicu na pos’o I s’ posla, pa I raja pitala kako mogu toliko vremena s’ njom provodit!)