Neka je vjecni rahmet Velikanu Fadilu.Poznavao sam ga kao sto se rod poznaje.Bio je sirokogrud za sve koji su ga poznavali,svima ako je mogao pomoci pomogao je.Nije gledao je li Bosnjak ili Srbin.To je bila osoba sa toliko energije da ga je ko malo mogao pratiti u radu.Nije mario za kravatu i odjecu volio je naprosto rad i to rad koji nije koristio njemu ,nego ljudima kojima je bio 24 sata na usluzi.Imao je nekoliko velikih ljubavi.Porodicu,Kozluk,Drinu, i domovinu nam BOSNU I HERZEGOVINU.Svojim djelom motivisuci svoje Kozlucane uspio je zajedno sa njima od Kozluka napraviti mali gradic.Nakon progona kozlucana u bijeli svijet okuplja ih oko Kozluka kao i sve Podrinjce da se vrate iz izgnastva kuci.Slobodno mogu reci da je svojim djelom spasio Kozluk Skocic i Sepak od pokolja u ratu.Mnogi koji su zivi ,zivi su zahvaljujuci njegovoj hrabrosti da se suprostavi necovjeku u zlim vremenima.Kozluk í Podrinje su izgubili cestita covjeka,te molim dragog Boga da njegovo djelo bude nastavljeno