Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas. Ako ste htjeli kupiti auto dali ste 20-30% od cijene, a ostalo je dotirala država. U Libiji ste za 10 dolara mogli kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana bila gotovo besplatna, 10kg kruha koštalo je 0,15 dolara. U Libiji građani nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci. Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.