Bas je slatka. Sjecam se, nekada smo jednostavno odmirali mi koji nismo porasli da se uklapamo sa ostatkom zivota na planeti. Sjecam se, nekada je bilo lako sa onima od nas koji su bili suvise bolesni ili povrijedjeni: pojede te lav, vuk ili nekada i medo. Ili samo umres sam od sebe. Zivis i umires. Otpjevamo za dusu, zakopamo ili spalimo i idemo dalje. Vidim, danas se moram patiti da donosim neke moralne sudove... I mnooogo opravdavanja za raznorazne stvari... Sta je dobro a sta lose, treba li ti iko da ti to kaze?...